Opomena šutećim Nijemcima

Bila je to potresna, dirljiva, komemoracija koja je išla "pod kožu". Prisjetilo se deset osoba, osam Turaka, jednog Grka, jedne policajke - sve su to bile žrtve neonacističke bande. "Smeđi" teror serijski je i besprimjerno ubio u Njemačkoj. I to ne jednostavno ubijao, ne, oni su egzekutirali ljude koji su živjeli u Njemačkoj i onda posljednje trenutke života žrtava podrugljivo i snimali.

Deset godina sve je to ostalo neotkriveno. Nepodnošljiv primjer koji potvrđuje koliko su zakazali nječki istražni organi. Nitko u tih deset godina nije ni pomislio da su žrtve možda ubili desničarski teroristi. Pa čak ni mediji. I tako su ubijeni postali članovi mafijaških bandi i drugih kriminalnih skupina. Pod sumnjom su se našli i članovi njihovih obitelji, tako da oni čak nisu mogli ni tugovati. Sve dok konačno, ali prekasno i gotovo slučajno, nije otkrivena banda ubojica.

Dan žrtava

Ovaj četvrtak je bio dan žrtava. Deset poznatih žrtava "smeđih" ubojica. Dan za 25 ozlijeđene i teško ozlijeđene u napadima terorističke trojke. Ali i dan svih nepoznatih, neimenovanih žrtava desnog nasilja, na koje je podsjetila 11. svijeća na komemoraciji u Berlinu. Bio je to dan žrtava i njihovih osjećaja, o kojima su govorili. O ogrčenju, boli, očaju, zato što im nitko nije vjerovao.

Dvije kćerke su govorile o svojoj boli, a jedan otac o tome kako je pratio svog umirućeg sina u smrt. Pričali su o svojoj boli, jednostavno, dirljivo, potresno, ali i izravno i neizravno o životu u njihovoj domovini, u Njemačkoj, u njihovoj zemlji, onako kako ga doživljavaju i osjećaju. Otac se na turskom jeziku zahvalio "svojoj" saveznoj kancelarki za suosjećanje i razumijevanje. Kakva gesta - tako jaka i ljudska u svoj svojoj bespomoćnosti. Zahvalio se i bivšem njemačkom predsjedniku Christianu Wulffu, koji je i inicirao održavanje komemoracije.

Umjesto predsjednika koji je prije nekoliko dana podnio ostavku, govorila je kancelarka Angela Merkel. Puna empatije za žrtve. S puno zgražanja prema počiniteljima. S gnušanjem zbog načina na koji se banda predstavljana na internetu. Puna zgražanja zbog toga što su istražni organi zakazali. Sramota za Njemačku, tako je nazvala njihova nedjela, i možda bi trebalo dodati, sramota je i "sljepoća" istražnih organa tijekom istrage. Djelovalo se jednostrano. I nesposobno.

Prava gesta

Njemačka se sjetila deset žrtava. U Berlinu. Ali u cijeloj Njemačkoj se održala i minuta šutnje, i na sjeveru i na jugu, i na zapadu i na istoku. Bila je to nužna gesta, prava gesta, koja pokazuje duboku potresenost cijele zemlje. Potresenost ubojstvima građana iz centra našeg društva. Potresenost zbog propusta istražnih tijela. Ali i činjenicom da su ta ubojstva bila moguća.

I baš zato, kako je rekla Angela Merkel, društvo, Nijemci moraju biti budniji kad god se radi o rasizmu, netrepeljivosti prema strancima. I u politici, ali i u svakodnevnom životu.

Tko želi otvoreno društvo, mora "pobijediti" ravnodušnost prema svojim neprijateljima. To je opomena današnjeg dana, to je opomena komemoracije koja nikoga nije ostavila hladnim, to je opomena šutećim Nijemaca: mi smi se borimo protiv ravnodušnosti.

Autor: Alexander Kudascheff
Odg. ur.: Anđelko Šubić