Oružje za sirijske pobunjenike?

Već dvije godine traju borbe i međusobno ubijanje u Siriji. Već dvije godine međunarodna zajednica pokušava zaustaviti prolijevanje krvi. Ubijeno je najmanje 70.000 civila. Više od milijun ljudi je u izbjeglištvu. S obzirom na humanitarnu tragediju obveza je da se u obzir uzmu i metode za rješavanje krize koje do sada, s razlogom, nisu dolazile u obzir.

Razlozi koji govore protiv isporuke oružja pobunjenicima mogu se prepoznati u izjavama njemačkog ministra vanjskih poslova Guida Westerwellea. On smatra da postoji opasnost da se "požar proširi" na cijelu regiju i upozorava na opasnost "utrke u naoružavanju na svim stranama". Pritom posebno misli na Rusiju i Iran koji svojim isporukama oružja već odavno podržavaju vladu u Damasku.

Stalna opasnost

Doista postoji velika opasnost od takvog razvoja događaja. Prolijevanje krvi bi moglo još biti pojačano. Oružje bi, osim toga, moglo dospjeti u pogrešne ruke, dakle u ruke radikalno islamističkih milicija. One odavno sudjeluju u oružanim okršajima sa snagama režima. Postoji realna opasnost da bi te milicije dobiveno oružje iskoristile za napade na Izrael, ili na pripadnike alevitske ili kršćanske manjine. To se ne smije dopustiti.

Organizacija Amnesty International je upravo dokumentirala kako najveći dio zločina i dalje čine pripadnici regularne vojske, ali i dijelovi pobunjeničkih jedinica sve više čine najgora kršenja ljudskih prava. Međutim, čak i Westerwelle spominje mogućnost da se "promijeni procjena situacije". U Francuskoj, Velikoj Britaniji i SAD-u do toga je odavno došlo. London i Pariz prave pritisak da se pobunjenike opskrbi oružjem i tvrde da će to u krajnjem slučaju učiniti i mimo dogovora unutar EU-a. Mediji već prenose kako britanski i američki instruktori u Jordanu obavljaju obuku sirijskih pobunjenika.

Procjena rizika

Amerikanci, Britanci i Francuzi također imaju razloge za svoja stajališta. S jedne strane bi isporuke oružja mogle pomoći da se skrati vrijeme trajanja krvavoga konflikta, koji je u najgorem slučaju i moguće zaustaviti samo vojnim putem. S druge strane na taj način postoji šansa da se spriječi vrlo opasan razvoj događaja unutar samog pokreta otpora: s obzirom na suzdržanost Zapada, tamo sve veći utjecaj dobivaju radikalne snage koje oružje dobivaju iz sumnjivih izvora, poput Saudijske Arabije. Ona se prikazuje kao solidarni pomagač, dok se Zapadu predbacuje kako nijemo promatra ubijanje.

Odluka o slanju oružja ne smije se donijeti na brzu ruku. Čak ukoliko se i ispune svi preduvjeti za to, to ostaje rizičan pothvat. Ipak, isporuke oružja se više ne smiju promatrati kao tabu tema. Naime, još rizičnije bi moglo biti ako bi se na ubijanje u Siriji i dalje reagiralo novim bespomoćnim političkim inicijativama.