Ostavke zbog korumpirane Rimske kurije?
12. lipnja 2021
Kardinal Marx nije bio samo do prošle godine predsjedavajući Biskupskoj konferenciji Njemačke, nego je još uvijek član Kardinalskog savjeta K9 - gremija kojeg čini devet od nešto više od 200 živućih kardinala Katoličke crkve. Papa Franjo je osnovao ovaj Savjet 2013. samo sa jednim ciljem - da reformmira Rimsku kuriju, dakle administrativni aparat Svete stolice.
Ova reforma je hitno potrebna, u najvećoj mjeri zbog struktura koje su omogućile da se u crkvi dogode brojni skandali zlostavljanja djece - ali i ne samo zbog toga. Svećenici su zlostavljali djecu na svim kontinentima - bez izuzetka. A crkvena hijerarhija je održavala u životu ovu đavolju intrigu nečinjenjem ili gledanjem u stranu. Tako su svećenici koji su počinili kaznena djela samo prebacivani iz jedne crkvene općine u drugu - gdje su nastavljali sa zlostavljanjem djece. Zbog ove krivice Katolička crkva je danas moralno bankrotirala. Ne piše uzalud papi kardinal Marx da je crkva došla do „mrtve točke".
Svećenici kao sveci
Koliko je velika frustracija kardinala Marxa se može naslutiti kada se pogleda koliko se i rukama i nogama brane od reformi upravo oni koji snose najveću krivicu za današnju propast crkve: oni ultraortodoksni katolici, za koje su svećenici sveci i za koje je Crkva sveta i nema šanse da napravi grešku. U njihovoj crkvi nema grijeha. A ako neko zgriješi, onda je to „samo" zbog đavoljih spletki.
Taj prekomjerni spiritualizam je razlog zašto se na kraju mnogi muškarci, koji se nisu izgradili ni kao ličnosti ni u seksualnom smislu, odlučuju za svećenički poziv. Jer, oni ne bi mogli opstati u normalnim zanimanjima ili partnerstvima.
Vjernici su odavno uvidjeli da je crkveni pogled na ljude i njihovu seksualnost nezdrav i pogrešan. Zato su se crkve od 1950-ih praznile u cijelom prosvijećenom svijetu, od Novog Zelanda do Kanade. Čak ni „katolički bastioni" poput Irske, Španjolske, Italije i Poljske već dugo više nisu izuzeci.
Nemoćni papa
Činjenica da ni papa ne može sam reformirati crkvu, ogleda se u sudbini dvojce nasljednika svetog Petra. Jer, u Rimu su sve jače glasine da je Benedikt XVI 2013. podnio ostavku, kada je shvatio koliko je malo imao utjecaja na korumpiranu Rimsku kuriju. Stanje je kao u Luterovo vrijeme, ako ne i gore.
Franjo pri tom nema ni teološku dubinu, a ni moć da se dosljedno pozabavi problemom i iskorijeni ove strukture. Svi njegovi pokušaji da pokrene reforme bilo u pitanjima svećeničkog celibata ili seksualnog obrazovanja, blokirani su od strane tvrdolinijaša u Rimu. A oni sjede na važnim pozicijama, na koje su ih u prošlosti po izričitoj želji postavili Benedikt i njegov prethodnik papa Ivan Pavao II - da spriječe liberalizaciju crkve.
Ivan Pavao II, koji je u međuvremenu proglašen za sveca, bio je prijatelj osnivača meksičkog reda „Kristovi legionari", Marsijala Masijela, koji je seskualno zlostavljao brojne učenike i seminariste, a istovremeno imao i djecu sa ženama u najmanje tri zemlje.
Papa nije prihvatio ostavku
Zbog toga je ponuđena ostavka kardinala Marxa odjeknula i u talijanskim i španjolskim medijima. Liberalni katolici, koji sve više okreću leđa crkvi, nadali su se hrabrim reformama od Kardinalskog savjeta K-9. Pri tom liberalni katolici ne zahtijevaju suštinsku promjenu osnova vjere, već prije svega kraj naizgled svetog seksualnog morala, kojeg se svećenstvo najmanje pridržava.
No, papa Franjo nije prihvatio ostavku kardinala Marxa. To je, istina, dobar gest, ali gest bez posljedica.
A nije samo u Njemačkoj došao trenutak da vjernici spašavaju svoje crkve. Da je obrane od korumpirane Kurije - i od biskupa poput kelnskog kardinala Wölkija, koji ne želi podnijeti ostavku. Kada bi dobar dio Katoličke crkve u Njemačkoj imao hrabrosti i razuma, podržao bi kardinala Marxa i uskratio bi Vatikanu donacije iz bogate Njemačke koje su mu nužne za financiranje njihovog živopisnog načina života.
Besane noći
Na ponoru, na kojem stoji današnja crkva, sastaju se dvije toliko različite ličnosti i teološka težišta, kao što su Josef Razinger (Benedikt XVI) i Reinhard Marx. Jedan raniji, a drugi aktualni nadbiskup minhenski i frajzinški. Jedan je sam bio papa, drugi jedan od najbližih savjetnika današnjeg pape. Oba napuštaju službu i podnose ostavke, jer zbog brutalnosti zločina zlostavljanja u crkvi provode besane noći. Kako ono stoji u Evanđelju po Mateju glava 13. redak 9? „Tko ima uši da čuje, neka čuje."
Alexander Görlach živi u New Yorku, član je Carnegijevog savjeta za etiku u međunarodnim odnosima (Carnegie Council for Ethics in International Affairs) i pridruženi član Instituta za religiju i međunarodne studije na sveučilištu Cambridge. Doktorirao je lingvistiku i teologiju. Predavao je na Harwardu, te na sveučilištima na Tajvanu i u Hongkongu.