Ostavština partizana i devastacija antifašističkih spomenika
22. lipnja 2021
Tamo gdje Neretva "ljubi" Jadransko more, smjestile su se Ploče. Od 1976. u tom dalmatinskom lučkom gradu se nalazi "Spomen-park revolucije". U tom pločanskom parku se odaje počast žrtvama fašizma. Neki od vodeći partizana iz doline Neretve, odnosno narodni heroji, dobili su i biste – njihove glave su tada postavljene na posebno dizajnirane stupove. Stupovi su još uvijek tamo. Ali ne i glave. U ljeto 1991., na početku rata u Hrvatskoj, neki ljudi su uništili dvije glave. Nitko u Pločama ne želi reći tko su bili ti ljudi. A kasnije su njihovi potomci skinuli i glave ostalih partizana, te ih "spremili" negdje kod sebe doma, priča nam Vedran Sršen, autor i aktivist iz Ploča.
Sršen je bijesan zbog devastacije antifašističkog naslijeđa i veličanja ustaškog fašizma u njegovoj domovini. Zato je u travnju ove godine od Ustavnog suda Republike Hrvatske zatražio da preispita suglasnost jednog spomendana s Ustavom.
Radi se o danu koji se službeno zove "Dan spomena na hrvatske žrtve u borbi za slobodu i nezavisnost". Na taj dan 1945. godine, u blizini koruškog mjesta Bleiburga ustaše, fašisti koji su se do tada borili na strani nacističke Njemačke, predali su se pobjedničkoj vojsci – Titovim partizanima. A partizani su mnoge od njih ubili. "Ali", argumentira Sršen, "ustaše nisu pali za slobodu i neovisnost Hrvatske. Oni su bili marionete njemačkih okupatora." Obilježavanjem toga dana relativizira se ustaške zločine nad Židovima, Srbima, Romima i antifašističkim Hrvatima, smatra Sršen.
Sršen se već 1989. angažirao u Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ) Franje Tuđmana (1922.-1999.), koja se svim sredstvima zalagala za neovisnost Hrvatske. Tuđman, koji je 1990. izabran za predsjednika Republike Hrvatske, i sam se borio s Titovim partizanima i kasnije je napredovao do čina generala Jugoslavenske narodne armije (JNA). Ali neki ključni ljudi s kojima se povezao u 80-im i početkom 90-ih godina prošlog stoljeća, imali su sasvim drugačiju prošlost: oni su bili pristalice ustaškog režima, i tada su se, nakon nekoliko desetljeća života u egzilu, vratili u domovinu – i bili su odlučni u namjeri da novoj, neovisnoj Hrvatskoj udare svoj pečat.
Između antifa-tradicije i ustaškog pozdrava
I od tada ova zemlja, kojom i u ovom trenutku vlada stranka HDZ, vrluda između fašizma i antifašizma. S jedne strane se 22. lipnja obilježava Dan antifašističke borbe. S druge strane je polovica od oko 7000 antifašističkih spomenika iz socijalističkih vremena ili uništena ili oštećena - među njima i neka dragocjena djela moderne umjetnosti. Nitko do sada nije morao odgovarati za devastaciju spomenika. A osim toga uvijek iznova se rasplamsa i diskusija oko fašističkog pozdrava "Za dom spremni!". On je ustvari zabranjen, ali ga se smije koristiti na nekim prigodama.
Vedran Sršen je odavno okrenuo leđa HDZ-u. Već duži niz godina on kritizira svoju bivšu stranku zbog njene politike povijesti. U Gradcu, priobalnom mjestu koje se nalazi samo nekoliko kilometara sjevernije od Ploča, Sršen nas vodi do jednog mjesta s kojeg se pruža lijep pogled na Jadransko more. Na tom mjestu stajao je spomenik čuvenog hrvatskog kipara Antuna Augustinčića.
Stup s reljefom je netaknut. Ali impresivna figura partizanskog borca već 30 godina leži na tlu. Dobrano oštećena. Jednoga dana početkom 1992. godine u Gradac su došli hrvatski vojnici, koji su se u blizini borili protiv Srba. Partizana su zavezali sajlom i vukli ga vojnim kamionom, ne obazirući se na proteste domaćih stanovnika. "Što su uopće partizani učinili tim ljudima", pita se Sršen. Velika većina stanovnika ovoga kraja u Drugom svjetskom ratu bila je na strani partizana.
Demokracija bez partizanskih spomenika
U blizini Ploča, usred delte Neretve, leži Opuzen. Gradić u kojem se izgubio svaki trag spomeniku koji je Opuzen 1978. podigao u čast svog najpoznatijeg sina. Stjepan Filipović je bio član jugoslavenske partizanske vojske, metalski radnik koji je postao komandant jednog bataljuna. Na zapovijed njemačkih okupatora obješen je 1942. u srpskom Valjevu. S omčom oko vrata ispod vješala, Filipović je ruku uzdignutih u zrak pozvao ljude okupljene na trgu na otpor protiv okupacijske sile. Jedna fotografkinja je ovjekovječila taj trenutak. A slika (naslovna fotografija) je postala ikona i danas se nalazi u Muzeju holokausta u Washingtonu.
Filipovićev spomenik u njegovom Opuzenu 1991. je miniralo nekoliko mladića. Za to su bili plaćeni od strane moćnih HDZ-ovaca. Potomci partizana koji žive u Opuzenu i koji se angažiraju oko obnove spomenika, ne žele nam otkriti imena počinitelja. Kažu da za to vrijeme još nije sazrelo. Mladiće na glavnom opuzenskom trgu Filipović uopće ne zanima. Baš kao ni antifa-tradicija i Titova Jugoslavija. Kažu nam da bi sve partizanske spomenike trebalo „ukloniti", to je demokracija, tvrde oni uz osmijeh na licu.
Simbol otpora i slobode
Istovremeno u cijeloj zemlji raste zgražanje zbog uništavanja antifašističkih spomenika. Zagrebačka povjesničarka umjetnosti Davorka Perić pokrenula je inicijativu "Refreshing Memories". Između ostaloga se zalaže za obnovu Filipovićevog spomenika u Opuzenu. Radi se o univerzalnom simbolu otpora i slobode, tvrdi ona.
Ostatke uništenog spomenika, koje su spasili i sakrili stanovnici Opuzena, Perić je izložila u Zagrebu - protiv volje dugogodišnjeg opuzenskog gradonačelnika. Osim toga se sa svojom inicijativom umrežila i s drugim grupama. Među njima je i VEDRA iz Splita, udruga branitelja iz rata 90-ih u Hrvatskoj, utemeljena prije nekoliko godina s ciljem da brani antifašizma kao temelj današnje hrvatske države.
I u Opuzenu upravo počinju puhati neki novi vjetrovi. Lokalni HDZ-ovci su u međuvremenu čak i promijenili generalni urbanistički plan, te zemljište na kojem se nalazio spomenik Filipoviću pretvorili u poslovnu zonu – kako bi spriječili obnovu na istom mjestu. No, na nedavnim lokalnim izborima ovaj gradić dobio je novog gradonačelnika. To je nezavisni kandidat Ivan Mataga. Kad se radi o spomeniku Filipoviću, Mataga je spreman na razgovor. Karte se nanovo dijele, počinje nova partija u dolini Neretve.