Otete umjetnine nikako do vlasnika

Kod istraživanja teme otetih umjetnina za vrijeme nacionalsocijalizma po mišljenju stručnjaka mora biti otvoreno novo poglavlje. Predugo se zanimanje javnosti koncentriralo na slike ili zbirke vrijedne milijune dolara. Ali, to su samo spektakularni pojedinačni slučajevi, kaže Wesley Fisher iz organizacije Jewish Claims Conference: „Zadaća se sastoji u tomu da se utvrdi gdje se nalazi imovina židovskih općina i obitelji. Osobito se bavimo vjerskim objektima, svicima Tore, kulturnim predmetima, ali radi se i o arhivima i knjižnicama sekularnih židovskih organizacija.“

Umjetnine na crnom tržištu

Tko toliko godina nakon završetka Drugog svjetskog rata želi otkriti gdje se nalazi oteta židovska imovina mora se baviti pravim detektivskim poslom. Suradnici muzeja pregledavaju kataloge, prate dražbe. Pravnici, znanstvenici i židovske ustanove traže, skupljaju i provjeravaju informacije. „Problem je što se mnogi od tih objekata nalaze na tržištu umjetnina i da antikvari njima trguju. Mnoge stvari su na crnom tržištu. Osobito se nude objekti iz istočne Europe koji su očito uzeti iz državnih depoa. To bismo željeli zaustaviti koliko je moguće“, kaže Fisher.

Katalog otetih umjetnina na internetu

Jewish Claims Conference sastavio je katalog umjetnina otetih židovima. Datoteka bi trebala biti dostupna na internetu. Znanstvenici i židovski muzeji bi trebali surađivati diljem Europe u potrazi za umjetninama. To je napredak koji u istočnoj Europi nije bio moguć prije raspada Sovjetskog Saveza, kaže Cilly Kugelmann, direktorica programa Židovskog muzeja u Berlinu: „U međuvremenu se promijenila svijest. U mnogim zemljama koje su se vrlo neodlučno približavale toj temi danas postoji velika spremnost da se predmeti vrate nasljednicima, koji su poznati. U nekim državama to ne uspijeva jer se umjetnička djela smatra nacionalnim posjedom pa iako su vlasnički odnosi jasni objekti ne mogu napustiti zemlju.“