Nebo nad Havanom

Papin posjet zakazan za 19. rujan, već ima impresivne rezultate: kubanske vlasti odlučile su povodom njegovog dolaska osloboditi 3,522 politička zatvorenika. Sličnih poteza bilo je i ranije, prilikom posjete Ivana Pavla II. 1998. i Benedikta XVI. u 2012. godini, ali oba puta je na slobodu pušteno daleko manje ljudi. Doduše, masovno pomilovanje je donekle izgubilo sjaj zbog nedavnih vijesti o novim uhićenjima. Oko 100 kritičara režima uhićeno je u Santiago de Cubi 10. rujna, dok su pokušavali uputiti pismo poglavaru Vatikana. Tri dana kasnije, u zatvor je dospjelo oko 40 aktivista iz grupe "Dame u bijelom". Na jednoj strani masovno pomilovanje, na drugoj represija – takve suprotnosti dio su svakodnevnog života na komunističkom otoku. Katolička crkva i vjernici proganjani su desetljećima. Strah je pustio korijene tako duboko da mnogi od njih i dalje izbjegavaju govoriti javno.

Širenje religije

"Vlast je proglasila katoličku crkvu neprijateljem broj jedan još 1961.", sjeća se Cecilia Silva (pseudonim) iz Havane. "Crkva je preživjela samo zahvaljujući miješanju katoličkih svetaca s afrokubanskim božanstvima", smatra ona. Oko 300,000 katolika i 30,000 protestanata napustilo je otok nakon revolucije. Krajem 1961., u zemlji je bilo samo 250 svećenika i redovnika. Sve crkvene škole i bolnice je preuzela država. Katolici su smatrani protivnicima revolucije. Ipak, Kubanci su nastavili s krštenjem svoje djece, ali u tajnosti. Molili su se onim svecima koje je država tolerirala. Na primjer, lik svetog Lazara poštovan je u liku afričkog boga iscjeljenja Babalú Ayé, a zaštitnice Kube, Gospe od milosrđa, iz mjesta El Cobre, kao lik boginje iz afrokubanskog panteona. Tek u listopadu 1992., Fidel Castro je promijenio Ustav i Kuba je od ateističke postala sekularna država. Katolicima je od tada dozvoljeno učlaniti se u komunističku partiju, a komunistima pristupiti Katoličkoj crkvi. Povodom posjete pape Benedikta XVI. prije tri godine, Fidelov brat Raul je Veliki petak proglasio državnim praznikom. Ali, aktualne promjene na Kubi mogle bi zakočiti rastuću moć katolicizma. Naime, približavanje Kube Americi moglo bi pobuditi rast evangelističkih zajednica, koje bi predstavljale konkurenciju za sljedbenike Vatikana. "Zatišje je gotovo, na Kubi bi moglo doći do širenja religije kao u drugim zemljama Latinske Amerike," predviđa Christoph Anders, voditelj Evangelističke misije u Njemačkoj.

Više od prava na misu

Papa Ivan Pavao II. je okončao ledeno doba između komunističkog režima i Vatikana tijekom svoje posjete 1998. kada je i izgovorio čuvenu rečenicu: "Neka se Kuba otvori za svijet, i svijet za Kubu". Papa Franjo je proširio tu prešutnu suradnju protiv potrošačkog društva i materijalizma, u čemu mu je pomoglo i uspostavljanje veza između Washingtona i Havane. Sada već postoje i konkretne naznake da se odnosi poboljšavaju – kubanske vlasti su dozvolile gradnju crkve u Havani, po prvi put od 1959. godine, kažu informacije iz Vatikana. Uz to, mnogi Kubanci se nadaju da će sloboda religije pomoći uspostaviti i slobodu mišljenja i političkog djelovanja. "Prava sloboda religije ne ograničava se na to da se drže bogosluženja", kaže komentar digitalnog časopisa " Convivencia" čiji osnivač je nagrađivani katolički intelektualac iz Kube Dagoberto Valdes Hernandez."Crkva mora imati pristup društvenim mrežama i mogućnost da se politički angažira i provede katolička učenja koja se tiču društva. Ona je posrednica i simbol nade na putu prema vladavini prava."