Pesimizam vlada istočnom Ukrajinom

„Kada izađem iz kuće vidim više pasa nego ljudi. A pred vijećnicom ljudi viču da žele kruha“. Ovako Igor, iz Ilovajska u Donjeckoj regiji, ukratko opisuje stanje u svom kraju. Ovdje su se ljetos vodile žestoke borbe između proruskih snaga i ukrajinskih postrojbi. Mnogi građani Ilovajska su tada bili na strani proruskih separatista jer su se nadali da će im Moskva osigurati veće plaće i mirovine.

Grad starih i nemoćnih

No ove nade su, kako kaže Igor, koji želi ostati anoniman kao i ostali sugovornici u ovoj reportaži, u međuvremenu nestale. Igor je u ovom razdoblju izgubio svoju malu tvrtku koja je morala proglasiti stečaj, a ženu i djecu nije vidio već više od pola godine. „Moram plakati svaki put kada uđem u praznu dječju sobu“, kaže Igor, čija obitelj je početkom sukoba pobjegla u susjednu južnorusku oblast Krasnodar. Igor ne zna što će biti dalje. U Ilovajsku posjeduje doduše jednu kuću, ali to je sve. Jasno mu je kako ovdje više nema budućnosti.

I u glavnom gradu regije, Donjecku, mnogi razmišljaju poput Igora. Od početka sukoba iz ovog središta je pobjeglo preko 200.000 stanovnika, uglavnom mladih i radno sposobnih. Metropola, koja je uvijek sebe vidjela kao ekonomsko središte Ukrajine, polako se pretvara u grad starijih i nemoćnih. Prema tvrdnjama kijevskog Instituta za sociologiju, 60 posto stanovnika Donjecka tvrdi da nema dovoljno ni za najosnovnije živežne namirnice. Na glavnim trgovima se svakodnevno sakupljaju gomile stanovnika koje čekaju na humanitarnu pomoć.

Doći će i ubit će me

Bivša liječnica Svetlana priznaje da je izašla na referendum kojeg su organizirali separatisti i da je na njemu glasala za osnivanje „Donjecke Narodne Republike“. Sve zbog nade da će Moskva osigurati više mirovine i da će se više brinuti o stanovnicima ovog kraja nego što to čini središnja vlast u Kijevu. U međuvremenu ne vjeruje ni separatistima ni Vladimiru Putinu ni ukrajinskom predsjedniku Petru Porošenku. „Ništa više ne očekujemo. Jedino želimo da rat prestane“, kaže umirovljenica. Najavu da će svoje nezadovoljstvo iznijeti i preko „dežurne telefonske linije“ koju je tzv. Donjecka Narodna Republika uvela za pritužbe građana, naglo povlači. „Ne ipak to neću učiniti. Tko zna, možda mi poslije upadnu u kuću i ubiju me“, kaže Svetlana.

Noćne more zbog bankomata

Za razliku od Svetlane, koja se razočarala, 45-godišnja Larisa nikada nije podržavala separatiste. Unatoč tomu je ostala u Donjecku kako bi se brinula o bolesnom ocu, bivšem rudaru u jednom od mnogobrojnih rudnika regije. Žali se da je sve teže doći do novca kojeg je njezina obitelj godinama mukotrpno štedjela. Ukrajinske banke su zatvorile poslovnice koje se ne nalaze na području pod njihovom kontrolom. „Ponekad se budim jer sanjam da tražim bankomate koji rade“, kaže Larisa. Unatoč teškom položaju, njezina obitelj odbija pomoć od tzv. „Donjecke Narodne Republike“.

Sve zbog Janukoviča

Bivši poduzetnik Oleg je u još težem položaju. Pedesetogodišnjak je izgubio kuću u sukobima. I ljutit je na sve one koji su u početku na prosvjedima podržavali proruske separatiste, a sada se žale da im je teško. „Sami su to tražili. Sad ne smiju plakati“, kaže Oleg. On je izgubio nadu da bi se mir uskoro mogao vratiti u Donjeck. No najviše strahuje od trenutka kada plaćenike više nitko ne bude plaćao. „Svi oni imaju oružje i opljačkat će narod. Pravi mir se neće vratiti“, pesimističan je pedesetogodišnjak. Oleg glavnu krivnju za stanje u Ukrajini vidi u vodećoj garnituri oko bivšeg ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča koji je u međuvremenu pobjegao u Rusiju. „Vlastodršci iz Donjecka su godinama unosili raskol u cijeloj zemlji samo kako bi napunili džepove. No očito nisu bili svjesni kakve bi to posljedice moglo imati“, zaključuje Oleg.