Kako je rat u Ukrajini promijenio svijet

Izbjeglice

Od ruske invazije na Ukrajinu oko 6,8 milijuna stanovnika napustilo je svoju zemlju. Uz to je najmanje 7,7 milijuna ljudi interno raseljeno.

Nakon što su najprije pobjegli u susjedne zemlje, najmanje 3 milijuna Ukrajinaca nastavilo je put i potražilo utočište u drugim zemljama, navodi UNHCR. Osim Poljske, Njemačka i Češka su primile najveći broj ukrajinskih izbjeglica: 727.000 Ukrajinaca našlo je utočište u Njemačkoj, a 348.000 u Češkoj.

Blizu 2 milijuna Ukrajinaca vratilo se u svoju zemlju.

Priljev ukrajinskih izbjeglica u Europsku uniju potaknuo je solidarnost i stvoren je sustav prihvata. Izbjeglice, koje su se doselile u novu zemlju, obično se oslanjaju na socijalne ustanove i pomoć lokalnog stanovništva.

Nestašica hrane

Ukrajina je važan proizvođač hrane: ona proizvodi gotovu polovicu suncokretovog ulja, 15% kukuruza i 10% pšenice na svijetu. Sukob je prekinuo izvoz, a Rusija nastavila blokirati izvoz žita iz ukrajinskih crnomorskih luka.

Nedostatak hrane se posebno osjeti u zemljama koje ovise o uvozu ukrajinskih žitarica i jestivog ulja, kao što su Egipat i Indija. Ipak, posljedice su daleko veće. Neki upozoravaju da sukob, zajedno s ekstremnim vremenskim prilikama uzrokovanim klimatskim promjenama i gospodarskim šokom izazvanim pandemijom, potiče globalnu krizu nestašice hrane.

UN je u svibnju upozorio da je razina gladi u svijetu dosegnula "novi maksimum", dodajući da bi se deseci milijuna ljudi mogli suočiti s dugotrajnom glađu zbog rata.

Od svibnja su 23 zemlje uvele ograničenja izvoza hrane.

Energetska sigurnost

Sve do rata Rusija je bila glavni izvor energenata za ostatak Europe. Rusija je najveći svjetski izvoznik prirodnog plina, drugi po veličini izvoznik sirove nafte i treći po veličini svjetski izvoznik ugljena.

Tri četvrtine njenog plina i gotovo polovica sirove nafte odlazilo je u Europu. U 2020. godini ruska nafta, plin i ugljen činili su četvrtinu potrošnje energije u EU. Kada je Rusija napala Ukrajinu, EU je pokušao prekinuti ovisnost o ruskim energentima. "Jednostavno se ne možemo osloniti na isporučitelja koji nam izričito prijeti", rekla je u ožujku predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen.

Komisija je već tada iznijela namjere da se EU potpuno odrekne ruskih fosilnih goriva do 2030., kao i planove za drastično smanjenje upotrebe ruskog plina – i to za dvije trećine - do kraja ove godine.

Maksimiziranje skladištenja plina jedna je od točaka u tom planu. Uvoz tekućeg (ukapljenog) plina, na primjer iz SAD-a, još je jedna opcija. U međuvremenu, neki stručnjaci predviđaju da će doći do nestašice plina i da je moguće da će uslijediti racioniranje odnosno redukcija potrošnje.

Rat u Ukrajini mnogi vide kao šansu za EU - ne samo da se oslobodi ovisnosti o ruskim energentima, već i da ispuni ciljeve koji se odnose na zaštitu klime izgradnjom obnovljivih izvora energije i povećanjem energetske učinkovitosti. Ipak, postoje ograničenja s obzirom na brzinu prelaska na alternativne oblike dobivanja energije. Istovremeno je rastuća potražnja za neruskim energentima dovela do porasta cijena širom svijeta.

Porast cijena i inflacija

Nedostatak hrane i energenata doveo je do velike promjene u životima mnogih otkako je počeo rat u Ukrajini: posljedica je bila rast cijena. Kad nečega ima manje, vrijednost toga raste — a kada hrana i gorivo poskupe, poskupi i sve ostalo.

Posebno su porasle cijene hrane. Indeks UN-a (UN Food and Agriculture Organization's -FAO) koji mjeri mjesečnu promjenu cijena osnovne potrošačke košarice, dostigao je rekordni maksimum u ožujku ove godine.

Inflacija – to jest manja kupovna moć s obzirom na porast cijena – ključna je mjera koja utječe na sve aspekte privrede. Inflacija se od ožujka 2021., prema podacima Međunarodne organizacije za rad, više nego udvostručila i to širom svijeta. U eurozoni je prošlog mjeseca inflacija dosegla 8,1 posto, što je rekord.

Ipak, predviđa se da će inflacija puno jače pogoditi zemlje s nižim bruto društvenim proizvodom. Dok je nedavna prognoza MMF-a predviđala inflaciju od 5,7% za razvijene industrijske zemlje, ta brojka za zemlje u razvoju iznosi 8,7%.

Cijene bi, predviđaju stručnjaci, mogle još godinama ostati visoke.

Renesansa NATO-a

Ruska invazija u Ukrajini ostavila je traga i na geopolitiku. Neki stručnjaci očekuju ponovni rascjep na istočne i zapadne geopolitičke i gospodarske blokove, s Rusijom i Kinom na jednoj strani te EU-om i SAD-om na drugoj strani. Sjevernoatlantska vojna organizacija NATO osnovana je nakon Drugog svjetskog rata 1949. i okupljala je SAD, Kanadu i 10 europskih zemalja. Ovo, tako reći „dijete Hladnog rata“, postalo je nešto poput kišobrana za demokraciju i slobodna tržišta u Europi, s početkom velikog širenja na istok 2004. godine.

Ključan za NATO je članak 5. koji propisuje načelo kolektivne obrane: Ako je bilo koja članica napadnuta, to se smatra napadom na sve, uz vojnu odmazdu u kojoj sudjeluju sve članice.

Dok je u prošlosti NATO djelovao do te mjere povučeno da ga je francuski predsjednik Emmanuel Macron 2019. nazvao klinički mrtvim, rat u Ukrajini dovodi do toga da najmoćniji svjetski vojni savez sada zauzima centralnu poziciju, kažu neki promatrači.

Uglavnom zbog straha od Putinovih imperijalističkih ciljeva, Finska i Švedska nedavno su objavile svoju namjeru da se pridruže Sjeveroatlantskom vojnom savezu. Vladimir Putin NATO vidi kao prijetnju Rusiji i više puta je upozoravao na posljedice ako NATO u svoje članstvo primi Ukrajinu. Kritičari NATO-a kažu da je širenje vojnog saveza na istok za Putina predstavljalo provokaciju.

NATO snabdijeva Ukrajinu oružjem i opremom, iako je odbio zahtjev ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog za uvođenje zone zabrane letova.

Ovaj vojni savez za sada nastavlja svoj delikatan ples na žici: postojano i oprezno - kako ne bi pokrenuo Treći svjetski rat.