Petritsch: bez krvi - prvi put u povijesti Balkana

DW: Gospodine Petriču, Vi ste već početkom godine, između ostalog i u jednom intervjuu za DW, govorili o mogućnosti izmjene granica između Kosova i Srbije i time, takoreći, prekršili jedan tabu. Zašto?

Wolfgang Petritsch: Zbilja su tijekom mnogih godina, koliko EU moderira dijalog Beograda i Prištine, razmatrane razne varijante i sve u svemu je uvijek vođeno računa o principu da granice ne treba mijenjati. Očigledno se ove godine tijekom dijaloga u Bruxellesu razvila nova situacija i onda je procurilo kako dva predsjednika izgleda razmatraju razmjenu teritorija. I moj prvi refleks je bio kako to proturječi dugogodišnjem principu.

S druge strane imam utisak da se prvi put u povijesti Balkana pokušava granice ne mijenjati krvavo, oružjem i jednostrano, već mirnim putem, pregovorom i traženjem kompromisa. To me je motiviralo da se založim za to da Europska unija dobro razmotri takav prijedlog. Moram reći da ne znam pojedinosti. Zašto? Jer sam mišljenja da se ovdje radi o nečemu što smo godinama tražili u regiji, prije svega mojim ownership principom u BiH, a to znači: to je vaša zemlja, gledajte sami riješiti probleme. Iz Bosne i Hercegovine znamo da nametnuta rješenja ne funkcioniraju.

Njemački mediji prenose da odvjetnički ured „Lansky, Ganzger i partneri", za koju radite u Beču, dobiva novac od vlade Srbije za savjetovanje u ovom slučaju. Zato postoje otpori na Kosovu.

To je nesporazum. Ured je zadužen za pristupni proces EU-u, za pravne aspekte raznih poglavlja. Tu se radi o uobičajenoj pomoći, informacijama, obuci pravnih stručnjaka, analizi europskog prava i kako ga ugraditi u domaće zakonodavstvo. Dakle veoma tehničke stvari. Taj odvjetnički ured je u biti tu da pravnicima približi i političku pozadinu.

Ovih dana je u berlinskom listu Tageszeitung čak objavljeno da iza toga stoje ruske snage koje preko Vas ubrzavaju proces u pravcu razmjene teritorija.

To je vrlo interesantno i pokazuje kolika je konfuzija. Recimo, ako dođe do razmjene teritorija, to podrazumijeva da Srbija prizna Kosovo. Jer samo s međunarodno-pravno priznatim partnerom možete zaključiti ugovor. Dakle, zagonetka mi je kakve veze Rusi imaju s tim.

Što će se dalje događati kako bi se proces između Kosova i Srbije ubrzao?

Vjerujem da će se vagati prednosti i mane. Meni je prije svega važno da direktno pogođeni, građani i građanke s obje strane granice, budu uključeni u proces. Tu mislim na referendume, naravno i na parlamente, dakle voditi računa o demokratskom procesu. I tu imam veliko povjerenje u EU da će voditi računa o tome.

Druga stvar koju držim veoma važnom je da se nakon krvavog iskustva devedesetih poduzmu proaktivne mjere kako bi se spriječilo da pogođene građanke i građani dođu u situaciju da moraju ili žele napustiti svoju zemlju, kuću, selo. Naravno da se tu kriju veliki rizici, ali oni se mogu anticipirati.

Treća važna stvar je da bi se rješenjem, kako god na kraju izgledalo, riješio posljednji veliki povijesni konflikt na teritoriju bivše Jugoslavije, konflikt Srba i Albanaca. To bi takoreći bio početak pozitivne budućnosti.

Protivnici promjene granice iznose dva važna argumenta: prvo, ne bi trebalo ići na povlačenje granica prema etničkom principu i, drugo, postoji bojazan od domino-efekta. Što kažete na to?

To su sasvim razumljive brige, jer su granice dosad mijenjane krvavo. To se svakako mora spriječiti. A ovim prijedlogom bi ta opasnost bila uklonjena. Što se drugog tiče, nedavno je u sklopu arbitraže između Slovenije i Hrvatske odlučeno da recimo neka sela u Sloveniji koja naseljavaju Hrvati prijeđu u Hrvatsku. Ako bi Hrvatska prihvatila arbitražu, time bi, dakle, sela prema etničkom kriteriju promijenila državu. Oko čega se, dakle, uzbuđujemo?

Na Kosovu su ipak druge dimenzije u pitanju.

Princip o podložnosti granica promjenama je bio itekako dobrodošao 2008. godine, kad je Kosovo jednostrano proglasilo neovisnost i odmah bilo priznato od većine država EU-a, iako je to u suprotnosti s Rezolucijom 1244 Ujedinjenih naroda.

Otpora ovom prijedlogu nema samo u okviru EU-a, već i na samom Kosovu. Bi li Kosovo bilo gubitnik ukoliko dođe do toga dogovora?

Ne! Imam puno poštovanje za prosvjede, ako se njima želi poručiti: ne želimo da zaokružimo državnost i uđemo u UN tako što ćemo podnijeti ovu žrtvu prema starim etničkim kriterijima, već hoćemo da Kosovo ostane u sadašnjim granicama. To je legitimno. Čak bi to možda više odgovaralo onome za što se Europa zalaže. Ali stvar je naprosto takva da očigledno EU i Mogherini razmatraju i druge opcije. Meni je važno da se i te druge opcije ozbiljno razmotre.

U petak se sastaju Thaci, Vučić i Mogherini. Na tom sastanku će se raspravljati o prijedlogu razmjene teritorija. Što očekujete?

Objašnjenje. Mogherini je ovdje u Beču u razgovoru s novinarima rekla da računa s rješenjem možda do kraja godine. Mislim da je to optimistično, ali pozdravljam takvu najavu. Moramo promisliti u kakvim se regionalnim, europskim i globalnim okolnostima ova stvar odvija. Situacija na Balkanu se radikalno promijenila na puno načina. Devedesetih su tamo bila dva velika aktera, Amerikanci i (zapadni) Europljani. Amerikanci su sve u svemu u povlačenju. (Zapadni) Europljani, kako znamo, u posljednjih deset godina nisu blistali.

U međuvremenu Kina gradi put svile preko Balkana. Rusija je ekonomski i naravno politički veoma aktivna u destruktivnom smislu. Turska je treći važan igrač sa svojom osmanskom politikom, a tu treba dodati zaljevske države koje investiraju stotine milijuna eura, ne samo u BiH, već, recimo, i u Srbiji. Nemam ja ništa protiv što Kina investira, ali mi je važno da se to odvija u skladu s europskim pravilima – transparentno, bez korupcije i tako dalje. Ako se time ne bavimo jer se godinama bavimo problemima poput Kosova, onda samo mogu kazati da je bolje da taj problem što prije riješimo.

Ovdje imamo dva predsjednika koji žele rješenje. Možda Mogherini ili Merkel ili oni koji kritiziraju mogu uvjeriti tu dvojicu u pronalaženje boljeg rješenja. Ali važno je da se sada stvar zaista raspravi te se nađe najbolje moguće rješenje kako bi se prešlo na stvarne probleme Balkana.

… bez tabua?

To je neophodno, iako znam da je neuobičajeno. Ponavljaju se formulacije o tome što se sve zbivalo prije dvadeset godina. Sve se to treba uzeti u obzir i dobro je što imamo povijesno sjećanje. Ali postoje i sadašnjost i budućnost i, iznenađujuće, sada ima nekoliko političara na Balkanu koji razmišljaju o vlastitim rješenjima. Imate, recimo, (makedonskog) premijera Zaeva. A ovdje imamo još dvojicu predsjednika iz regije i oni imaju prijedlog. Možda je loš, možda u njemu ima nešto, ali u svakom slučaju – dolazi s lica mjesta.

Ako se u petak bude govorilo o tom rješenju, kakav vremenski okvir očekujete?

Vidite, sadašnja Europska komisija ima ograničen rok trajanja i to je moja najveća briga. Trebalo bi gledati da se do ožujka iduće godine potpuno postavi rješenje, jer nakon toga će ova komisija i Mogherini biti prošlost. Ako stvar propadne i vrati se na nulu, garantiram Vam da se nova Komisija i nasljednica Mogherini neće ovime baviti. Zašto bi, ako je već prethodnica zakazala? Garantiram Vam i da će odnos snaga u Europskom parlamentu biti drukčiji, desničarski populisti će znatno ojačati. A njih, znamo, podržava Rusija. Tako sigurno neće biti rješenja koja priželjkujemo.

*Wolfgang Petritsch, rođen 1947., austrijski je političar, socijaldemokrat, koji je bio specijalni opunomoćenik EU-a za Kosovo (1997. do 1999.) i Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH (1999. do 2002).