Pijanist s trga Taksim u Istanbulu

Prije mjesec dana, gotovo nitko nije znao tko to Davide Martello. Fotografije koje ga prikazuju na trgu Taksim u Istanbulu zajedno s drugim prosvjednicima u međuvremenu su obišle svijet. Pijanist Martello postao je tako ne samo svjetski poznata glazbena zvijezda već i simbolom sukoba između turske vlade i mladih prosvjednika u ovoj zemlji. Ovaj 31-godišnji mladić (podrijetlom je Talijan ali je odrastao u Njemačkoj), pojavio se na slikama na televizijskim programima širom svijeta kako noseći masku za zaštitu protiv plina, na trgu Taksim svira serenade. Tako je kroz maglu suzavca i treperava policijska svjetla rođena nova zvijezda.

Spontano stvaranje povijesti

„Nisam u potpunosti znao što radim“, otvoreno priznaje Martello govoreći o svojoj odluci da usprkos već dogovorenim turnejama, skrene na jug. „U to vrijeme, bio sam u Sofiji, u Bugarskoj. Na televiziji sam vidio što se to događa u Turskoj, svo to nasilje, pa sam se zapitao što bi se dogodilo kada bi se klavir našao usred tog trga?“, kaže on.

Sliedećeg dana, kako kaže, otputovao je do trga da „baci pogled“. „Nisam htio svirati tog istog dana, htio sam potražiti hotel i prvo se odmoriti. Međutim, vidio sam pored puta znak za trg Taksim i pomislio: „Hajde, idem do Taksima da vidim kakva je situacija. Tako sam se odvezao do tamo, skinuo klavir s prikolice i jednostavno počeo svirati“, priča Martello.

A kada je počeo više nije mogao stati. Martello je svirao i svirao… Prije nego što je shvatio svirao je već tri noći, jednom čak i 13 sati bez prestanka. Gomile su ga obožavale. Čak je i policija došla u iskušenje spustiti pendreke i sudjelovati u ovom čudnom događaju. Ali, onda se, četvrte noći, raspoloženje promjenilo. Ponovo je bačen suzavac, bljeskala su rotacijska policijska svjetla. Martello je pokušao nastaviti svirati no onda se našao usred kaosa, u oblaku suzavca i pobjegao s ostatkom demonstranata.

Kada se slijedećeg dana vratio na Taksim, njegov voljeni klavir je nestao. Policija ga je kasnije vratila, zahvaljujući pomoći njemačkog i talijanskog veleposlanstva kao i navali televizijskih stanica koje su ga pratile tijekom njegovog preuzimanja.

„Sve je izgledalo kao tulum i svi su bili sretni. Bilo mi je zadovoljstvo podijeliti ta osjećanja s drugima. Nisam razmišljao o tome kako bi moja glazba mogla utjecati na tu situaciju ali poslije drugog ili trećeg dana, počeo sam misliti kako glazba ipak može utjecati i promijeniti politiku“, kaže ovaj mladić.

Jedan poziv mijenja sve

Martello je imao svojih pet minuta u lipnju na trgu Taksim, a sada nastavlja turneju. Njegova karijera s klavirom počela je skromno, prije nekoliko godina. Shvativši da nije u potpunosti zadovoljan svojom karijerom frizera u Konstanzi u Njemačkoj, odlučio je pokušati sa svojom iskrenom strašću – glazbom. Sam je pisao skladbe još od puberteta. „Kada sam imao 17 godina napisao sam pjesmu za jednu devojku i njoj se to dopalo. Tako da je to bilo to – pa sam nastavio pisati“, sjeća se Martello.

Nedugo zatim, počeo se prijavljivati na različitim glazbenim akademijama u Njemačkoj. Prestižna berlinska glazbena akademija „Hans Eisler“ pozvala ga je na audiciju. Ali sve se preokrenulo kada ga je pozvao njegov bivši klijent iz frizerskog salona u Konstanzi. Čovjek je rekao kako bi volio napraviti Martellov klavir iz snova: u osnovi, tijelo velikog klavira s električnom klavijaturom i bas zvučnikom.

Martello kaže da je namjerno propustio prijemni ispit u Berlinu i pojurio kući kako bi isplanirao svjetsku turneju. I tako je počeo njegov novi život putujućeg glazbenika. „Planiram svirati u svakom velikom gradu na svijetu“, kaže Martello bez ikakvog prizvuka šale. „Putujem po svijetu sa svojim velikim klavirom i prodajem CD koje sam sâm snimio. To sam radio i onda kada sam skrenuo za Istanbul“, objašnjava on.

Ono što je prije dvije godine počelo na jednom berlinskom središnjem trgu, odvelo ga je zatim u Tiranu, Budimpeštu, Mazar-i Šarif i još dalje. Martello se obično uputi ka novoj destinaciji u svom sportskom automobilu koji vuče prikolicu. Zatim pronađe prikladno mjesto na koje bi mogao postaviti svoj klavir i nakon toga počinje svirati svoje melodične skladbe za bilo koga tko bi zastao i poklonio mu pažnju.

Na jednoj strani prikolice pričvrstio je kartu na kojoj ucrtava kako napreduje kao i kutiju s kartama za parking iz raznih zemalja kako bi pokazao da je ozbiljan u svojoj nameri. A Istanbul je promijenio sve. Martello pokazuje žutu kacigu i masku koju je nosio na trgu Taksim, a koje čuva u svom automobilu kao podsjetnik na to iskustvo.

Slatko-gorka simfonija

Stječe je dojam kako je Martello više slučajan junak nego lukavaca koji je vješto uspio reklamirati samog sebe a u Istanbulu vidio svoju šansu za uspjeh. On je idealist koji svoje srce „nosi hrabro“ kao što nosi i ime svog rodnog grada na zidu prikolice, gdje je „Konstanz“ napisano podebljanim slovima. „Da budem iskren, prilično je ludo nakon Istanbula. Nije mi bila namjera steći takvu vrstu publiciteta, ali mi je drago što se ljudi interesiraju za mene i moj rad. Ja samo želim nastaviti putovati. Na redu je Pariz, a zatim London i Dublin“, dodaje on.

Posle Istanbula, njegovu stranicu na Facebook-u, prati nekoliko tisuća osoba, a njegove „gerilla-svirke“ postale su bolje organizirane. Poslije dva koncerta u Hamburgu, uključujući i onaj na trgu Beatlesa koji je privukao dosta medijske pažnje u Njemačkoj, Martello sada nastupa u Berlinu.

Nekoliko sati prije početka koncerta u Berlinu, informacija o tome da je „pijanist s trga Taksim“ ponovo u gradu, brzo se proširila internetom. Martello iznosi svoj klavir iz prikolice. Uz pomoć nekoliko starih prijatelja i novih obožavatelja, on ga dovlači središta mosta u tradicionalno subverzivnoj četvrti Friedrichstein. Čini se da je to savršena lokacija za njegov show.

Sedamdesetak ljudi već se okupilo, žagor je sve glasniji. Postavivši policu s CD koje prodaje za 15 eura po komadu i bacivši nešto sitnine u svoju kanticu kako bi napojnice „nastavile kapljati“, Martello konačno sjeda i počinje svirati. Međutim, ne čuje se ništa, samo pomalo jeziva tišina. Uznemiren je i prekapa po kablovima koji su životna snaga njegovog velikog klavira. Provlači ruku kroz svoju neurednu tamnu kosu i tiho psuje: „Ovo se nije dogodilo još od Prištine“, kaže Martello. Svirka je otkazana i svi odlaze kućama.

Izgleda da će „pokretna revolucija“ se morati zaustaviti na neko vrijeme. Možda je to definicija paradoksa koji prati genija u usponu – na kraju se sve svodi na tehnologiju. „Što se događa kada isključimo utikač? Na svu sreću, čini se da glazbi i dalje ostaje moć mijenjanja svijeta – barem toliko dugo dok pri ruci imate rezervnu bateriju za pojačalo“, s osmijehom kaže Martello.