Plavokosa, mršava, bjelkinja

Pariški dani mode su iza nas - i opet se u gradu na Seini nije pričalo o temi koja već neko vrijeme prati ovu branšu. Ima li na modnim pistama previše bijelih modela? I premalo tamnoputih?

To su ujesen prošle godine u New Yorku, na tamošnjem Tjednu mode, prigovorile dvije manekenske ikone: Naomi Campbell i Imam. Jesu li one u pravu? Dizajneri prilikom predstavljanja svojih kreacija očito više vole "bijele" modele.

Samo je odjeća šarena...

To su ljudi poput Wolfganga Joopa. U Parizu je on u jednoj raskošnoj koncertnoj dvorani prezentirao šarene kreacije svoje marke Wunderkind za iduću zimu. Na modnoj reviji je šarena bila samo odjeća. 20 dugonogih manekenki s Wunderkindovom kolekcijom bile su bijele da bjelje ne mogu biti, zabilježili su reporteri na licu mjesta.

Joop za svoj defile nije angažirao ni jednu jedinu tamnoputu manekenku. Zbog čega? Što je razlog? Je li to možda zbog toga što se boje njegovih haljina moraju "zrcaliti" i u make-upu - i što se na bijeloj koži boje jednostavno bolje vide? Glavna stilistica Wunderkinda nije štedjela s ružičastim, zelenim i plavim nijansama šminke.

Na pitanja o "tipu" žene kojoj je potreban takav make-up ona samo kratko odgovara da su to "hrabre žene". Očito ni stilistica ne želi biti uvučena u diskusije oko boje kože modela. Ali Joop je sasvim u trendu kad se radi o "ljubavi" prema bijelim manekenkama.

Manekenke s istoka...

Na gotovo svim revijama u Parizu stanje je bilo slično, rekao nam je jedan modni blogger: "Puno je manekenki iz istočnih zemalja. One su bijele i jako mršave. Gotovo da i nema crnkinja, za razliku od New Yorka. To je neugodno. Najprije sam mislio da je to tipično samo za Haute Couture (visoku modu, op.a.), ali vidim da je to tako i na Prêt-a-Porteru."

Charlotte Di Calypso je visoka, plavokosa i naravno jako mršava žena. Trenutno je jedna od najtraženijih modela. Redovito ju na revijama angažira modna kuća Chanel - iako nije klasični "slavenski" tip manekenki. Di Calypso zato ni ne vjeruje da dizajneri svoje modele biraju na temelju boje kože:

"Ne, pa ni ja nisam s istoka. OK, ja sam plavokosa, ali nisam s istoka i svejedno imam puno angažmana. Radi se jednostavno o pitanju "štima" li kemija, bez obzira bile to Ruskinje, Poljakinje ili Brazilke. Pa ljudi ne traže modele na temelju njihove nacionalnosti."

Charlotte di Calypso kaže da o takvim pitanjima zapravo i ne priča sa svojim prijateljicama. Izgleda da modeli nisu usamljeni u tome - kao da nitko nema volje ozbiljno se pozabaviti pitanjem zašto su manekenke opet jako mršave, zašto opet izgledaju kao ranije, kao da pate od bulimije i zašto su uglavnom - bijele kože. Prije svega u Parizu. To potvrđuje i dizajner Adrian Runhof iz minhenskog labela Talbot Runhof:

"To je u svakom slučaju tema i naravno da se jasno primijetilo da određene etničke pripadnosti nemaju velikih šansi na modnoj pisti."

Azijsko tržište sve važnije...

Pritom valja dodati da modne agencije u ponudi imaju modele svih boja kože. To kaže i menadžerica Charlotte di Calypso o kojoj se brine jedna od najvećih modnih agencija na tržištu. Službene izjave o osjetljivim temama menadžerica očito ne želi davati, ali off the record nam priča da raste potražnja za manekenkama iz Azije. To, naravno, ima veze s činjenicom da je Azija sve važnije tržište za velike brandove, dodaje Adrian Runhof.