"Plemenito srce" mladog karmape

Karmapa Ogyen Trinley Dorje po svjetovnom mjerenju vremena, navršio je 29 godina. No prema vjerovanju tibetanskih budista, ovom je mladiću više od 900 godina. Ovo je njegova, kažu budisti, 17 inkarancija. Titula 1. karmape znači da se on nalazi na čelu karma kagyje – jedne od četiri najveće grupe tibetanskog budizma kojoj pripada i sam Dalaj Lama. Karmapa Ogyen Trinley Dorje upravo je objavio svoju prvu knjigu koja se ovih dana pojavila i u njemačkim knjižarama. On se u njoj bavi promjenama i piše kako se ne moramo promjeniti sami mi sami već da moramo promijeniti i društvo. „Samo zato ako živimo u vremenu gospodarskog tržišta ne znači da moramo i živjeti u društvenom tržištu…“, kaže on.

„Pohlepa je smiješna“

Ogyen Trinley Dorje ne tvrdi da posjeduje odgovore na sva složena ekonomska i politička pitanja i probleme s kojima se suočava industrija zdravstva. No on se pita „kako je moguće da smo došli toliko daleko da nam se ovakav odnos prema drugim čini sasvim prihvatljivim?“. Odgovornost da je svijet u kojem živimo takav kakav je, ne snosimo međutim „svi mi“, već odlučujuću ulogu pri tome igraju politika i ekonomija. „No, s druge strane, u svakom slučaju je tako da ako sve prihvaćamo kako je i ako samo razmišljamo o vlastitoj udobnosti i da nama bude dobro, time podržavamo pohlepu i nehumanost“, kaže mladi karmapa.

Prema njegovom mišljenju, rješenje nude dvije osnovne budističke misli a to su – da smo uvijek i u svakom trenutku svi međusobno povezani i kao drugo – suosjećanje. To konkretno znači: ako smo svjesni toga da sve što činimo ima posljedice, i to ne samo za nas same već i za dva druga bića i okolinu, onda je logično da moramo odgovorno djelovati. A ako ćemo razvijati i „školovati“ svoj osjećaj suosjećanja i samim time ga i prakticirati, tada više nećemo biti u stanju prihvatiti nepravdu.

Suosjećanje umjesto konkurencije

Jednom rječju, Ogyen Trinley Dorje koji je u dobi od 14 godina morao pobjeći iz Tibeta u Indiju, traži humaniji odnos prema izbjeglicama, bez obzira bile one ilegalne ili ne. „Kako se odnosimo prema onima koji nisu u položaju da odbiju preniske plaće, one koje mi sami nikada ne bismo prihvatili?“, pita se Dorje u svojoj knjizi. „A ako govorim o društu koje stvara sreću, tada mislim na društvo koje je u stanju pohlepu i konkurenciju zamjeniti ljubavlju i suosjećanjem. Kada ćemo sami za sebe vrijednosti ponovno definirati, vrijednosti koje će trebati vrijediti za cijelo društvo, tek tada ćemo moći iznova razmotriti pojedine socijalne institucije i upitati nas što moramo promijeniti. U trenutku kada ćemo imati ideju u kojem smjeru se društvo mora razvijati, tada može početi s djelovanjem“, piše Ogyen Trinley Dorje.

Prava žena su ljudska prava

Čitatelje bi ova knjiga u svakom slučaju mogla po mnogo čemu iznenaditi. U jednom od poglavlja primjerice, karmapa se bavi i pitanje položaja žena i ulogom njegovog vlastitog društva kada se govori o njihovoj situaciji. Razgovor s jednom zapadnom feministicom poučio ga je da su prava žena – ljudska prava. U Tibetu naime žene tradiocionalno žive u vrlo lošem položaju, a tako je i danas. U samostanima primjerice, uloga žena je gotovo isključivo tad a služe i brinu se za svoje muške kolege. “To je situacija koja bi se mogla promijeniti kada bi muškarci to htijeli. Mogli bismo i uvesti ordinaciju žena i to cjelokupnu. Prije sam vjerovao kako problem leži u pravilima i zakonima samostana, no s vremenom sam shvatio da problem zapravo leži u tome kako naše društvo uopće se odnosi i razmišlja prema ženama”, smatra Karmapa Ogyen Trinley Dorje.