Početak kraja "upravljane demokracije" u Rusiji

Na prvi pogled, rezultati izbora za ruski parlament ne donose iznenađenja: Putinova stranka Jedinstvena Rusija je, prema ispitivanjima na izbornim mjestima i prvim rezultatima, osvojila oko polovicu glasova. S obzirom na izborni prag od sedam posto, Jedinstvena Rusija bi mogla osvojiti i apsolutnu većinu u Dumi. Ali to očište kako je to uspjeh Putinove stranke, ne daje pravu sliku. Pravi rezultati ovih parlamentarnih izbora se ne mogu vidjeti iz postotaka za pojedine stranke. Pravi značaj ruskih parlamentarnih izbora 2011. jest da su ovi izbori početak kraja "upravljane demokracije" ovih vlastodržaca iz Kremlja.

Putin je dugo bio nedodirljiv

Jer pod tim političkim sustavom kojeg je uveo Vladimir Putin od 2000. godine, legitimitet Putina i njegove vladajuće elite se ne zasniva na slobodnim i poštenim izborima, nego na visokoj popularnosti koju, kako tvrde agencije, Putin uživa među Rusima. U svim izborima proteklih godina je bilo utjecaja i krivotvorenja u korist Putina i stranke Jedinstvena Rusija, takozvane Stranke moći. Ali sve te manipulacije na izborima i pritisak na oporbu su dovele u pitanje i podršku Putinu.

Vješta medijska kampanja Putina oslikava kao "nacionalnog vođu" koji stoji iznad "svakodnevne" politike. Izbori su utoliko tek priredba aklamacije Putinu i osobama koje je on imenovao. Zato je uvjerljiva većina Rusa jednostavno prihvatila krivotvorenja za Jedinstvenu Rusiju.

Internet kao medij nezadovoljnika

Ali već neko vrijeme Putinova popularnost stalno pada. Umjesto toga se povećava bijes zbog politike koja se vodi. Prije svega mladi, obrazovani Rusi i srednja klasa koja uglavnom živi u gradovima, sve otvorenije pokazuju svoje nezadovoljstvo političkim sustavom, sveprisutnom korupcijom i bezvlađem s obzirom na samovolju države. U njihovim očima je potencijal politike koju vodi Putin jednostavno potrošen. Iz protesta su ili bojkotirali izbore, ili birali neke druge stranke, makar su im i one bile sumnjive.

Za razliku od prethodnih izbora, kod ovih su sve manipulacije ipak došle do svijesti građana i bile su glasnije kritizirane. Osobitu ulogu je pri tome imao internet koji je uvelike slobodniji i pluralističkiji od televizije koju nadzire država. A s obzirom na opsežna izvješća o izbornim prijevarama, mnogi u Rusiji pretpostavljaju da je realna podrška Jedinstvenoj Rusiji čak i još mnogo manja od službenih podataka.

Kremlj gubi nadzor

Sve u svemu, sve lošije funkcioniraju do sada provjerene političke metode kako bi se upravljalo javnim mnijenjem. Najzanimljivije pitanje nakon parlamentarnih izbora glasi hoće li ovi stari instrumenti uopće još funkcionirati do ožujka 2012., kada Putin želi da ga se opet izabere za predsjednika Rusije? Ili će morati proširiti mjere represije kako bi zajamčio svoj izbor?

Ali upravo takvim ponašanjem bi u očima mnogih Rusa njihov vladar još više izgubio svoju legitimnost - a to nije nipošto dobra pretpostavka kako bi zemljom vladao još šest ili čak dvanaest godina.

Autor: Ingo Mannteufel, urednik ruske redakcije DW-a (aš)

Odg. ured: A. Jung-Grimm