Počinje službeni "lov" na francuske birače

Službena predizborna bitka za kandidate znači da se moraju držati čitavog niza propisa. Izborni plakati ne smiju biti veći od 594 x 841 milimetra i ne smiju biti tiskani na bijeloj pozadini, kako se ne bi brkali sa službenim priopćenjima. Do izbora 22. travnja, svih sedam kandidata i tri kandidatkinje moraju na radiju i televiziji dobiti istu količinu vremena i isto mjesto u programu. To znači kako će i predsjednik Sarkozy i njegov glavni izazivač, socijaldemokrat Hollande dobiti istu količinu medijskog prostora kao i pet kandidata koji jedva da će za dva tjedna dobiti više od 5% glasova.

Ali dok je najveća pozornost usmjerena na dvojac Sarkozy-Hollande, u ova dva posljednja tjedna se i Jean-Luc Mélenchon i Marine Le Pen još uvijek nadaju da će pomrsiti račune "velikima" i sami dospjeti u prilično izvjesni drugi krug glasovanja 6. svibnja. Mélenchon je zajednička zvijezda ljevice i komunističke partije Francuske i njegovi izborni mitinzi privlače na tisuće znatiželjnika.

Raste popularnost "kandidata nezadovoljnika"

Jer on uspijeva okupiti više ljudi nego Sarkozy ili Hollande. Na primjer, samo prošlog četvrtka u Toulouseu na jugu Francuske je Mélenchon okupio 50 tisuća glasnih pristaša, čak 20 tisuća više nego svojedobno Mitterand kada je 1981. težio smjeni konzervativne vlade.

Mnogima se dopadaju njegove otvorene riječi, osobito protiv predsjednika Sarkozyja: "Tražim od vas odgovornost za nesreću koju širite i da platite cijenu za ignoranciju koju širite, zato jer ste smanjili broj mjesta za naukovanje. Da platite cijenu za teško bolesne koji si nisu mogli priuštiti pravovremeni posjet liječniku, za one koji će sad kasnije moći u mirovinu, za uništavanje pravosuđa, odgovornost za ovo apsurdno društvo."

Takve riječi nailaze na odaziv Francuza: u prosjeku, njegova popularnost raste po jedan postotak svakog tjedna, kao što objašnjava ugledni francuski politički komentator Oliver Mazerolle: "Popularnost Jean-Luc Mélenchona je još više narasla, samo ovog tjedna sa 12,5 na 15%. On je upravo pri tome da i u Francusku uveze pobunu razočaranih. A on vraća glasače i ljevici, koji isprva ili nisu htjeli glasovati, ili su željeli prosvjedovati tako da bi na glasačkim listićima zaokružili Françoisa Bayroua i Marine Le Pen - koji, uzgred, gube naklonost birača."

Niti ekstremna desnica ne gubi nadu

Ekstremno desno orijentirana Marine Le Pen još uvijek nije zabrinuta za rezultate izbora, mada su još u prosincu procjene govorile kako će se u drugom krugu predsjednika birati između Hollandea i nje - jer je tada još uživala veću naklonost od Sarkozya. "Nadam se iznenađenju", izjavljuje Marine Le Pen, "jer većina Francuza ne želi taj, navodno nezaobilazni dvoboj između Sarkozyja i Hollandea".

Takvo iznenađenje je već 2002. uspjelo njezinom ocu Jean-Marie Le Penu kad je "izgurao" iz drugog kruga kandidata socijalista Jospina. Ali ovaj put, čak i da Sarkozy ne uspije ući u drugi krug, mnogo lakše bi se kao kandidat protiv Hollandea, umjesto Marine Le Pen, mogao pojaviti Mélenchon.

Zapravo se oboje obraćaju istom krugu birača - Francuzima koji su razočarani "službenom" politikom, koji su zabrinuti za svoja radna mjesta i koji imaju osjećaj kako im je sve lošije. Le Pen tu pronalazi prostor za svoja ekstremno desna rješenja, zatvaranje granica Francuske i izgon stranaca. Mélenchon želi slomiti moć koncerna i bogatih i traži pravedniju državu i preraspodjelu dobara.

U svakom slučaju, poznavatelji političke pozornice u Francuskoj su sigurni kako će ovi "kandidati nezadovoljnih" i u sljedeća dva tjedna dobiti još više pristaša. Gubitnici u ovoj "preraspodjeli" naklonosti Francuza će biti upravo glavni kandidati, Hollande i Sarkozy. Ali tko će se probiti u drugi krug izbora za položaj predsjednika Francuske, saznat ćemo tek 22. travnja.

Autor: Johannes Duchrow, Pariz / A. Šubić

Odg. urednik: Anto Janković