Prednost dječacima

Bui Dong Than s ponosom pokazuje slike svojih kćerkica na zaslonu mobitela. Slika je mnogo. Majka je jako ponosna na svoje ljubimice.

No veselje djevojčicama u Vijetnamu nije pravilo nego iznimka. Prema podacima Ureda za stanovništvo Ujedinjenih naroda (UNFPA), na 100 rođenih djevojčica u Vijetnamu dolazi 112,5 rođenih dječaka. Ove statistike su rezultat sve većeg broja ginekologa s ultrazvukom. Tako i majke u najzabačenijim krajevima mogu u ranom stadiju otkriti spol svog djeteta. Što mnoge tjera na pobačaj ako je u pitanju djevojčica. Jer muško dijete u ovom dijelu svijeta još uvijek vrijedi više. Posljedice bi mogle biti ekstremne. Prema procjenama UNFPA-e, 2050. bi u Vijetnamu moglo živjeti dva do četiri milijuna muškaraca više nego žena. To, kako se pokazalo u nekim drugim zemljama poput Kine, može dovesti do drastičnih socijalnih problema i pojava poput prisilnih brakova ali i trgovine ljudima, prije svega ženama. Vijetnam nikada nije provodio strogu politiku dvoje djece poput susjedne Kine, ali i u ovoj zemlji većina parova ostaje kod dvoje djece. Od koje jedno, ako je ikako moguće, mora biti muškog roda.

Sinovi kao mirovinsko osiguranje

U Vijetnamu, kao i u mnogim azijskim zemljama, od sina se očekuje da se brine o roditeljima u starosti. Djevojke u pravilu napuštaju roditeljski dom nakon vjenčanja i nakon toga, po tradicionalnom shvaćanju, obitelji od njih više nemaju nikakve koristi. Zato djevojke i žene i uživaju niži socijalni status od muškaraca. “Nije baš da svi još tako razmišljaju, ali je istina da se na mnoge žene vrši društveni pritisak ako ne donesu sina na svijet“, kaže Thanh. One strahuju da će ih suprug napustiti te da će iznevjeriti roditelje svog supružnika koji očekuju unuka, jer se samo muški potomci smiju brinuti oko kulta predaka. Thanh je predstavnica jedne druge generacije. Uspješna poslovna žena, vlasnica dva restorana u Hanoju, poručuje: “Ja sam svoju djecu rodila za sebe, a ne za druge.”

Pobačaj dozvoljen do 22. tjedna

Vijetnamska vlada je uvidjela problem no protiv tradicije se teško boriti. Zakonski je doduše liječnicima zabranjeno otkrivati spol djeteta ali se tog zakona nitko ne drži. I pokušaj zabrane pobačaja nakon 12. tjedna trudnoće, umjesto dosadašnjih 22. tjedana, je propao. Protiv ovog zakona su bile i organizacije koje se brinu o majkama i ženama u Vijetnamu. „Zabrana bi mnoge žene samo navela na ilegalni pobačaj što bi dovelo u opasnost živote majki. Znamo po iskustvima iz ostalih zemalja da je smrtnost majki porasla nakon uvođenja strožih zakona“, kaže Nguyen Thi Bich Hang iz organizacije Marie Stopes Vietnam. Prema statistikama, svaka žena u Vijetnamu prosječno izvrši 2,5 pobačaja. Uzrok tako velikom broju ne može se povezivati samo sa željom za muškom djecom. Velika većina ne koristi kontracepcijska sredstva, što iz neznanja, što iz neimaštine.

"Pilula za dan poslije“ kao sredstvo kontracepcije

Prema ispitivanju organizacije Marie Stopes, 32 posto žena ne koristi kontracepcijska sredstva. Jedna grupa mladih žena na koje organizacija obraća posebnu pozornost su mlade tvorničke radnice koje žive daleko od svojih obitelji i topline doma. Mnoge djevojke otkrivaju „pilulu za dan poslije“ kao kontracepcijsku metodu koje se može nabaviti bez recepta. Daljnji problem je i stigmatiziranje spolnih odnosa prije braka koje mlade odvraća od nabavke kontracepcijskih sredstava. Tabuiziranje seksa u medijima doprinosi daljnjoj nepripremljenosti mladih na seksualni život. Thanh kaže kako će svoje dvije kćeri nastojati što je ranije moguće podučiti ovoj temi. Time želi načiniti barem mali korak u daljnjoj emancipaciji žena u Vijetnamu.