Pobuna srednjeg sloja
27. lipnja 2013
U danima prosvjeda, a prije nego što je policija udarila suzavcem i vodenim topovima na istanbulski park Gezi, u šatorskom naselju je postojao štand za prodaju hrane, mogli ste pohađati kurs joge, ali tu je bila i knjižnica. "Svatko je donosio po knjigu tako da je knjižnica postajala iz dana u dan sve veća. Odmah se moglo vidjeti da u prosvjedima sudjeluju intelektualci", priča Senada Sokolu, novinarka Deutsche Wellea koja od početka prosvjeda izvještava iz turske metropole.
Senada dodaje da je upadljivo da veliki dio demonstranata čine upravo ljudi iz obrazovanih građanskih obitelji, a onda i studenti koji s rancima na leđima sjede u parku skrštenih nogu i diskutiraju o politici. Kaže da mnogi nikada ranije nisu izašli na ulice, ali su svoje ideje širili putem Facebooka.
Uzimanje sudbine u vlastite ruke
"Nevjerojatno je koliko su aktivni postali ljudi koji su do jučer samo na Facebooku postavljali fotografije s plaže", kaže Senada Sokolu. A nakon što su turski mediji u početku potpuno ignorirali prosvjede, mnogi se sad pitaju što je istina i u tome što se godinama plasiralo kao "istina" o kurdskom pitanju. Tako ljudi danas u prosvjedima idu dalje od Istanbula i parka Gezi na čijem je mjestu trebao biti izgrađen trgovinski centar i prosvjeduju protiv politike aktualnog premijera Erdogana - tu su primjerice i žene iz vrlo konzervativnih dijelova zemlje. Što se pak Brazila tiče, prosvjedi u toj zemlji su počeli zbog povećanja cijena karata u javnom prijevozu. I u obje zemlje se sve dogodilo gotovo istovremeno.
"U obje zemlje se događa da sve više i više ljudi sudjeluje u prosvjedima - koji žele sudjelovati i da se čuje i njihov glas, a to je povezano s osjećajem da zapravo ne mogu dovoljno suodlučivati. Demokracija koja dolazi iz naroda ne želi da se njome vlada već želi uzeti sudbinu u svoje ruke. I to je ono što je zajedničko prosvjedima u objema zemljama", kaže Peter Ullrih s Tehničkog sveučilišta u Berlinu, stručnjak za pitanja prosvjeda. No, on ne želi povlačiti previše paralela. On u Turskoj vidi borbu prvenstveno za kulturne vrijednosti, dok je u Brazilu na djelu borba protiv korupcije, a zahtijeva se i pravedna raspodjela bogatstva.
Ispunjavanje zahtjeva
Prosvjede u Brazilu pokrenuli su također studenti i "obrazovano građanstvo, ljudi koje u biti ne ugrožava poskupljenje voznih karata", kaže Felix Dahne iz Zaklade Konrada Adenauera u Brazilu. "Tek s vremenom se prosvjedima pridružio niži srednji sloj." Ali, njihove zahtjeve ubuduće neće moći mimoići ni jedna vlada, smatra Felix Dahne. U Brazilu se u srednji sloj ubraja više od 100 milijuna od ukupno 195 milijuna stanovnika. Trećina njih je još prije desetak godina živjela u siromaštvu.
Općenito su izgledi srednjeg sloja bili dobri da svojim prosvjedima skrene pozornost javnosti, kaže profesor Ullrich. "Njihov način izražavanja i njihovi zahtjevi su lakše razumljivi političkom sustavu jer i tamo sjede predstavnici srednjeg sloja", kaže on imajući u vidu da prosvjedi nižih slojeva često završe izgredima. U Brazilu se već vide prvi rezultati toga. Predsjednica Dilma Rousseff je najavila reforme na području gradskog i prigradskog prometa, zdravstva i obrazovanja i oštrije zakone protiv korupcije.