Poduzetničke muke na jugoistoku Europe

Analiza načinjena pod pokroviteljstvom Svjetske banke, američkog USAID-a i švicarskog Saveznog odjela za gospodarstvo na prvi pogled izgleda kao igra: koliko bi trajalo i koliko bi koštalo osnivanje sasvim konkretnog poduzeća? Što treba i, opet, koliko košta u odnosu na nacionalni dohodak na primjer gradnja skladišta točno određenih dimenzija? Ili: odluka je pala i kupuje se zamišljena nekretnina. Kome otići, koje papire treba potpisati, koliko pristojbi treba platiti? I onda, osobito bolna tema: posao je krenuo po zlu i treba se povlačiti po sudovima. Koliko se treba povlačiti po sudovima? Koliko će to uopće koštati?

Gospodarske "Igre bez granica"

Iza ove "igrice" zapravo stoji veoma ozbiljna i veoma dobra analiza stanja zabilježenog početkom ove, 2008. godine. Jer ona je potpuno konkretna zbirka propisa u 22 grada izabranih iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Makedonije i Albanije. Koliko god da bi netko u Hrvatskoj mogao pomisliti da utoliko ima lak posao osvojiti pohvale Svjetske banke, izvještaj debeo preko 80 stranica govori sasvim suprotno. Upravo ona područja koja naravno jesu važna za poslovanje - ukupni gospodarski pokazatelji, međunarodno okružje ili sva moguća infrastruktura potrebna za poslovanje - uopće se niti ne analiziraju. Utoliko se možda može reći da Hrvatska u toj igri igra samo sa jednom rukom - ali igra je igra i isplati se pogledati, gdje su susjedi Hrvatske bolji od nje.

Ne zanimaju me teorije...

Naravno, problem je i što se mnogo od postupaka vezanih uz poslovanje odlučuje lokalno, dakle na razini gradova. Tako u nekim kategorijama ispada da na primjer Osijeku treba najmanje postupaka prije gradnje zamišljenog skladišta, ali na samom posljednjem mjestu, iza Nikšića, Pljevlja i Podgorice stoji - Zagreb! U ovoj igri gospodarskih "Igara bez granica" je Crna Gora na dnu - ali se nipošto ne može reći kako Hrvatska nema što od nje naučiti. Na primjer, kod upisa vlasništva: Zagreb je tu sa samo pet postupaka izbio na samo prvo mjesto, ali ako se pogleda koliko traje tih pet postupaka, Zagreb je lošiji i od Šibenika i bolji samo od Banje Luke i Sarajeva - 174 dana. Usporedbe radi: čitav posao u crnogorskom Pljevlju traje 17 dana.

Gdje je regija u usporedbi sa svijetom?

Analiza se nipošto ne zaustavlja na "dijeljenju packi" gradovima jugoistoka Europe: u svakoj kategoriji se pokazuje i prosjek među zemljama Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj, za utjehu se često navodi i gdje je u svijetu doista najgore - Svjetska banka prati 178 nacionalnih gospodarstava diljem svijeta. I ova analiza hvali Hrvatsku i spominje da je već mnogo učinila kako bi olakšala poslovanje. Ali što je možda najbolje u ovoj analizi jesu sasvim konkretni savjeti, što se tu još može učiniti. Na primjer: da li je doista, u današnje doba računala, toliko važan prastari način dokazivanja postojanja - inzistiranje na žigu tvrtke? Što bi se sve još moglo učiniti preko računala? Da li se doista baš za svaku sitnicu mora trčati bilježniku i skupo ga plaćati? Sve su to pitanja koja zapravo duboko zadiru u zastarjeli način razmišljanja o poslovanju i koja naravno uvelike usporavaju pokretanje poslova.

Čitanje može biti i zabavno

I na kraju, ovu analizu koju i na hrvatskom besplatno možete preuzeti na svoje računalo sa internet stranice Međunarodne financijske korporacije (IFC) čiju adresu objavljujemo na dnu, može se čitati i kao prilično zabavna literatura. Na primjer, svakako će gorak osmjeh izazvati podatak koliko dana je potrebno za sudsko provođenje ugovora. Dno ljestvice čine Šibenik, Mostar i Banja Luka gdje razdoblje podnošenje zahtjeva, odlučivanja i provođenja ukupno traje 1460 dana. Ili u veoma iscrpnom opisu svakog pojedinog koraka, čitati maštovita imena 24 postupka za sakupljanje dokumentacije potrebne za gradnju skladišta u Zagrebu.(aš)