Pohlepa kakvu ne bi preživio ni jedan koncern
13. travnja 2011
Protiv bivšeg predsjednika uprave trgovačkog koncerna Arcandor, Thomasa Middelhoffa počinje pravi sudski maraton, a proces koji se ove srijede (13.4.) otvara pred Pokrajinskim sudom u Essenu je tek prvi u nizu. Zaposlenicima trgovačkog lanca Quelle to više ništa neće pomoći - on je već 2009. morao proglasiti stečaj, a i Arcandorov drugi trgovački lanac, Karstadt je tek za dlaku izbjegao sličnu sudbinu - za sada.
Crni princ i nepametna kraljica
I to iako nije bilo nepoznato što je za svoje uprave do 2009. činio i kako je živio predsjednik upravnog odbora koncerna, Middelhoff. Na primjer, nakon završenog radnog dana u Essenu je kao i svaki drugi trudbenik krenuo kući na počinak. Problem je što je Middelhoffov dom u oko 150 kilometara udaljenom Padebornu, a predsjednik uprave nije niti pomišljao vrijeme gubiti u zastoju na auto-cesti. Zato je redovito odlazio kući - iznajmljenim avionom, na trošak tvrtke. Zna se i za njegov "radni" sastanak menadžera Karstadta u njegovoj vili u St. Tropezu: trošak vile je doduše plaćao sam Middelhoff, ali okrjepu za direktore je plaćao koncern. Zato ne čudi da je služeno vino koje je koštalo preko 2.000 eura - po butelji.
Ako se pitate, kako se dobiva takvo radno mjesto gdje je uopće moguća takva rasipnost, odgovor je jednostavan - baš kao i svugdje na svijetu: treba poznavati prave ljude. Doduše, Middelhoff i potječe iz poduzetničke obitelji i nakon obiteljskih poslova se uspeo do samog vrha medijskog koncerna Bertelsmann. Ali odande je morao otići zbog "razlika u strategiji razvoja" i u Arcandor ga je dovela njegova poznanica i glavna dioničarka trgovačkog koncerna, Madeleine Schickedanz. Ona je naslijedila koncern od svog oca Gustava koji je, zajedno sa suprugom Gretom, stvorio imperij sa Quelleom. Ali umjesto u vlastite poslovne sposobnosti, Madeleine Schickedanz se više pouzdala u trećeg, možda najvažnijeg junaka ove neviđene sapunice u kojoj je spiskano na milijune eura.
Zidar propasti Karstadt-Quellea
Jer ona je svoj imutak najvećim dijelom povjerila Josefu Eschu, poduzetniku i više nego zanimljive prošlosti. Doduše, on je po stručnoj spremi tek zidar, ali je malverzacijama na tržištu nekretnina (ne na kraju uz "malu pomoć" partnera u upravi grada Kölna) stekao lijep imutak.
To je upalo u oči i upravi nekad najveće "male" banke u Njemačkoj, Sal. Oppenheim koja mu je povjerila upravljanje fondom Oppenheim-Esch-Holding. U privatnoj banci su naravno i svojoj dobroj mušteriji, Madeleine Schickedanz preporučili usluge Escha - konačno, nasljednica je još 2008. po Forbesovoj listi bila još "teška" 3,9 milijardi dolara.
Ono što je još zanimljivije - i to sad i iz očišta državnog tužiteljstva, u tom fondu Josefa Escha je mušterija bio i Thomas Middelhoff koji je tamo na upravljanje dao vlastiti imutak.
Očerupani Karstadt
Jer Esch se obrušio i na Arcandor - konkretno na trgovački lanac Karstadt i to u području u koje se Esch dobro razumije: u nekretninama. Oppenheim-Esch-Holding je od Karstadta kupio čitav niz nekretnina i u istom dahu ih iznajmio - opet Karstadtu. Takav poslovni potez možda nije neuobičajen, ali jest kada se vidi cijena koju je holding platio za robne kuće na sjajnom položaju - i kolika je stanarina koju je Karstadt morao plaćati za zgrade koje je nekad posjedovao.
Istini za volju, potpis pod taj vrlo sporni ugovor je stavio još Wolfgang Urban, prethodnik Thomasa Middelhoffa na položaju predsjednika uprave Karstadt-Quellea, kasnijeg koncerna Arcandor. Doduše, njemački mediji su i prije javljali kako je "nešto trulo" u Karstadtovim poslovima s nekretninama, ali čitavu rabotu je otkrio tek stečajni upravitelj trgovačkog koncerna, Klaus Hubert Görg nakon što je Middelhoff koncern doveo na rub propasti i doveo do gubitka od preko 700 milijuna eura - godišnje. I upravo je Görg taj koji je sad poveo pravu križarsku bojnu protiv Middelhoffa i članova uprave Arcandora pred njemačkim sudovima, mada je i Middelhoff odgovorio protutužbom protiv - Görga.
Tužbe svih protiv sviju
U ovom, prvom procesu pred sudom u Essenu radi se samo o ovoj sumnjivoj transakciji s nekretninama Karstadta.
Stečajni upravitelj matičnog koncerna priznaje kako Middelhoff nije sklopio sporazum s Oppenheim-Esch-Holdingom, ali isto tako nije učinio baš ništa da raskine sporazum koji je bio očito nepovoljan za koncern kojim je upravljao. Zato traži odštetu od 175 milijuna eura, koliko je Karstadt izgubio za vrijeme uprave Middelhoffa zbog preskupih najamnina. Middelhoff svoju obranu temelji na činjenici kako je navodno naručio pravno vještačenje i kako je procijenio da koncern "nema šansi" protiv holdinga koji je novi vlasnik nekretnina. Ali Görg tvrdi kako je razlog mnogo jednostavniji: Middelhoff je imao vlastiti imutak upravo u fondu koji je bio vlasnik nekretnina i bilo mu je u interesu da Arcandor plaća više nego što treba.
Tu su i "veliki" igrači
Na prvom ročištu ove srijede (13.4.) u dvorani 101 Pokrajinskog suda u Essenu se zapravo niti ne očekuje nazočnost glavnih junaka ove poslovne drame, ali neće nedostajati odvjetnika s obje strane.
Jer Middelhoff zapravo neće sam morati plaćati ovu golemu odštetu, jer je imao policu osiguranja u slučaju neopreznih poslovnih odluka kod osiguravatelja Allianza koji onda i sam želi pravno spriječiti plaćanje odštete. Ostale optužbe stečajnog upravitelja protiv bivšeg direktora za njegovu rasipnost su izdvojene u drugi postupak i tu je riječ o "samo" nekih 25 milijuna eura. Middelhoff je pak baš na tu drugu tužbu odgovorio protutužbom kriveći Görza kako je zlonamjerno prešutio da su mu sve te privilegije i bonusi pripadali i prema ugovoru koji je sklopio kada je postao predsjednik uprave Arcandora. Ali i tu Middelhoffu neće biti lako uvjeriti sud već i po jednom detalju: pogodite, kome je pripadao avion kojim je Middelhoff svaki dan putovao s posla u Essen kući u Padeborn? Sasvim slučajno - Oppenheim-Esch-Holdingu gdje je Middelhoff imao svoj osobni imutak.
Daleko od kraja "procesa desetljeća"
U međuvremenu se približava i početak trećeg procesa protiv Middelhoffa u kojem se od njega traži tek 5.000 eura, ali riječ je o tužbi jednog dioničara Arcandora.
Slučajno, taj dioničar je i glavni urednik skupine listova "Die Welt" Jan-Eric Peters. On pak bivšeg predsjednika uprave krivi za netočne navode o poslovnom stanju koncerna i lošu upravu. Visina iznosa ove tužbe nije osobito visoka, ali odluka suda u korist ovog dioničara bi mogla izazvati pravu poplavu tužbi ostalih dioničara u ukupnom iznosu kud i kamo većem od onih koje traži stečajni upravitelj.
Ali od kako se počela rušiti kula karata koncerna Arcandor, baš svi sudionici prijete tužbama protiv svih ostalih. Među njima je i 'prijestolonasljednica' Quellea, Madeleine Schickedanz koja više nipošto nije naklonjena prema bivšem zidaru i financijskom "čarobnjaku", Josefu Eschu. Osobito je boli što ju je Esch svojedobno nagovorio na dokapitalizaciju Arcandora već kada se vrijednost njegovih dionica počela kotrljati u provaliju i kada je Madeleine Schickedanz "na stol" stavila još 160 milijuna eura. Nakon dugo vremena, po prvi put se oglasio i osobno Josef Esch - koji je bijesan i na Madeleine Schickedanz i na Thomasa Middelhoffa. Čak razmišlja da ih tuži jer se nisu držali dogovora - da šute i da ne diraju dobit u fondu, nego da ostave i taj novac da "radi" i dalje.
Policija sluša - i ne može vjerovati svojim ušima
A kada je riječ o novcu kojeg je najveća dioničarka bacila u brod koji je već počeo tonuti, Esch odgovara kako ona nije nekakva "sirota mamica" koju je prevario prodavač koji prodaje po kućama. Uostalom, vrijednost dionica Arcandora je nakon toga doista narasla i Madeleine Schickedanz je sama kriva što nije prodala svoje dionice - makar se navodno doista pojavio investitor koji je bio zainteresiran.
Iako njemački mediji ovaj proces već nazivaju "procesom desetljeća", sve su to još samo građanske parnice. Tu vjerojatno neće biti kraj sudskim postupcima, jer čitav skandal oko Arcandora ispituje i državno odvjetništvo. Protiv Middelhoffa se istražuje u slučajevima pronevjere - ali je još uvijek otvoreno, protiv koga će se još usmjeriti pozornost državnih službi. Žrtava u ovom sporu nije bilo samo među zaposlenima Quellea i Karstadta. Ne na kraju, baš ta financijska čarolija sa Karstadtom je i privatnu banku Sal. Oppenheim koštala samostalnosti: ona je sad dio Deutsche Bank.
Autor: A. Šubić (njem. mediji i agencije)
Odg. urednik: Anto Janković