Ponosni "Ben Hur" i ljubitelj oružja

Na kraju je filmskog junaka i uzornog američkoga rodoljuba svladala Alzheimerova bolest. Umro je u 84. godini života u svojoj kući u Beverly Hillsu, objavio je Los Angeles Times. Uz njega je bila supruga Lydia. „Nitko si ne može zamisliti ispunjeniji život nego što je bio njegov. Nijedan muškarac nije svojoj obitelji, svom poslu i svojoj zemlji mogao dati više“, kaže se u jednom priopćenju obitelji.

Oskar za ponosnog roba

Heston je 1959. kao mišićavi rob na galiji i pobjednik u utrci konjskih zaprega u filmu „Ben Hur“ dobio Oskara. Dvije godine ranije briljirao je kao Mojsije u filmskom epu „Deset Božjih zapovijedi“. Među njegove velike uloge pripadaju i „El Cid“ (1961.) te nastup kao meksički detektiv u filmu Orsona Wellsa „U znaku zla“ (1957.). Igrao je i Michelangela i više šefova država. „Tri predsjednika, tri sveca, dva genija, to bi za jednog čovjeka moralo biti dovoljno“, rezimirao je svojedobno Heston u šali svoje uloge.

Na pozornici je Heston stajao još u školskim danima u svom rodnom Evanstonu (Illinois). Nakon kraja Drugog svjetskog rata, za vrijeme kojeg je bio u američkom zrakoplovstvu, skupa sa suprugom, glumicom Lydiom Marie Clarke, okušao je sreću u New Yorku. Nakon dvije godine uspješno je debitirao na Broadwayu u Shakespearovom „Antonije i Cleopatra“.

Od cirkuskog direktora od Mojsija

Filmska zvijezda je postao prvi put 1950. u glavnoj ulozi trilera „Grad u tami“. Prije nego što ga je Hollywood angažirao za svoje junake u monumentalnim filmovima, igrao je cirkuskog direktora u „Najvećoj smotri na svijetu“. Dokazao se i u nizu akcijskih filmova i filmskih katastrofa, a nezaboravna je i njegova uloga astronauta u znanstveno-fantastičnom „Planetu majmuna“ (1968.).

U „Zlatnoj groznici“ (1982.) igra dvostruku ulogu, kopača zlata i njegovog brata ubojicu. Taj film je Heston i režirao. Za vrijeme holivudske karijere snimio je više od stotinu filmova. Svoj posljednji nastup pred filmskom kamerom imao je 2001. u Brazilu gdje je u „Rua Alguem 5555“ glumio nacističkog liječnika Josefa Mengelea.

"Bogomdano" pravo na oružje

90-ih godina prošlog stoljeća posebno se isticao kao zagovornik prava Amerikanaca na posjedovanje oružja. Od 1998. do 2003. bio je i predsjednik udruge „National Rifle Association“ (NRA) koja ima čak četiri milijuna članova. Zbog zalaganja za posjedovanje oružja ljevica u Americi mu je predbacila da je suodgovoran za nasilje na školama. To mu predbacuje i Michael Moore u svom dokumentarnom filmu „Bowling for Columbine“, koji je nagrađen Oskarom.

Ali, neki kritičari su previdjeli da su Hestonova stajališta nastala iz uvjerenja da svaki čovjek ima najveću slobodu u oblikovanju svoga života. Zato je 60-ih godina sudjelovao u pokretu za građanska prava. Rame uz rame s Martinom Lutherom Kingom zahtijevao je prestanak rasne diskriminacije i ista prava za sve Amerikance. I to je razlog da je Heston 2003. dobio Medalju slobode, najviše civilno odlikovanje u Sjedinjenim Državama. Američki predsjednik George Bush mu je tada odao priznanje ne samo kao „jednom od najvećih imena filmske povijesti“ nego ga je nazvao i rodoljubom i borcem za građanska prava.

Hrabro i protiv bolesti

Zbog Alzheimerove bolesti Heston je iste godine podnio ostavku na dužnost predsjednika udruge NRA. Ali, do kraja je ostao vjeran svojim načelima. Na posljednjoj demonstraciji za pravo posjedovanja oružja, za koje je govorio da ga je svakome dao Bog, s uzdignutom puškom je poručio da mu ju mogu oduzeti samo „iz moje hladne, mrtve ruke“.

U ljeto 2002. Charlton Heston se zbog Alzheimerove bolesti oprostio od javnosti. „Čitav svoj život sam vodio pred vama na platnu i pozornici. Vaš aplauz bio je sadržaj i smisao moga postojanja“, rekao je legendarni glumac u dirljivom govoru. „Za glumca nema većeg gubitka nego kad izgubi svoju publiku.“