270611 Arbeitslager Nordkorea

Sjevernoj Koreji predstoji smjena na čelu. U sljedećih nekoliko godina bi vlast s diktatora Kim Jong Ila trebala prijeći na njegova sina Kim Jong Una. Promatrači govore o valu represija koje se u ovoj zemlji primjenjuju nad onima koji se ne žele zakleti na vjernost novom vođi. Ljudi budu ili strijeljani ili nestanu u nekom od radnih logora. Koliko točno ima takvih logora, nitko ne zna. No otkako sve više i više izbjeglica stiže preko Kine u u Južnu Koreju, sve je više i svjedočanstava bivših logoraša.

Samo zbog djeda

Dana kada je okončano njeno djetinjstvo Kim Hye-Sook se vrlo dobro sjeća. Bilo joj je 13 godina, živjela je kod bake. Bili su školski praznici i baš je pisala zadaće. Ona se sjeća djelatnika službe sigurnosti koji je od obitelji zatražio da ju odvede u logor, u kojem su se njeni roditelji nalazili već pet godina. Kim Hye-Sook priča:

"Nisam znala kamo bih trebala ići. Imala sam na sebi svoju školsku uniformu, nosila sam sa sobom svoje školske knjige i jednostavno sam išla za svojom tetom. Kad smo se približili logoru i kad sam opazila bodljikavu žicu, pozlilo mi je. Moja teta me predala nekom stražaru. On joj je naredio da se smjesta vrati kući. Meni je bilo zabranjeno da još jednom s njom razgovaram. Morala sam dugo ostati kod tog stražara. Smračivalo se i bivalo je sve hladnije. Onda je došla moja majka i odvela me na naše mjesto u barkama."

Ni ona niti njena obitelj nisu znali zbog čega su u logoru. Onaj tko bi takvo što upitao bio je strijeljan, pričali su joj odrasli. Tek nakon što su oslobođeni, ona je saznala da je 28 godina bila kažnjena zbog toga jer se njen djed bio preselio u Južnu Koreju. 28 godina, tijekom kojih je morala raditi u rudniku ugljena. Muškarcima je bio zadatak da ugljen kopaju, a žene su ga morale sortirati, priča ona: "Tamo su čekali vagoni koji su mogli primiti dvije tone ugljena. Morala sam ugljen lopatom natovariti u kola i onda ih voziti otprilike kilometar daleko do mjesta za istovar. Najgori je bio prvi dio puta, koji se uspinjao. I onda još jednom pred kraj, kad je put išao nizbrdo i kad smo kola morali zaustaviti i istovariti."

Bijeg u slobodu

Kad joj je bilo 17 godina, umrla joj je majka. Otac je bio umro još prije no što je stigla u logor. Odonda je ona bila zadužena brinuti se o dvoje mlađe braće i baki. Koliko još ljudi danas u Sjevernoj Koreji živi u radnim logorima, teško je procijeniti.

Prema svjedočanstvima izbjeglica, Sjeverna Koreja upravo proživljava novi val represivnih mjera. Režim je nervozan zbog primopredaje vlasti s Kim Jong Ila na njegova sina Kim Jong Una, tvrdi Ha Tae-keung s Otvorenog Radija za Sjevernu Koreju. To je postaja sa sjedištem u glavnom južnokorejskom gradu Seoulu, a koja emitira program za susjednu komunističku državu. Ha Tae-keung je puno puta razgovarao sa sjevernokorejskim izbjeglicama: "Možemo samo pretpostavljati koliko ima tih logora. Pretpostavljamo da svaki veći grad ima jedan takav logor. Znači ukupno njih tridestak. Postoje dvije vrste kažnjeničkih logora: oni u kojima se radi pod vedrim nebom, poput pilana ili ugljenokopa te zatvorenih tvornica, u kojima se proizvodi roba za izvoz, prije svega vlasulje od prave kose."

Kim Hye-sook je puštena iz logora 2001. godine. U okviru amnestije povodom rođendana Kim Jong Ila pušteno je nekoliko tisuća zatvorenika.

Ubrzo je odlučila napustiti zemlju. Preko krijumčara ljudi pokušala se dočepati Kine, ali ju je pogranična policija uhvatila, pa je morala ponovno još dvije godine u logor. Potom je opet pokušala pobjeći. Potplatila je jednog dužnosnika na granici. Prije dvije godine je stigla u Južnu Koreju. Danas je ona krhka dama u ranim pedesetima. Nosi jednostavnu svijetlu bluzu i hlače. Kosa joj je kratko podšišana, ruke njegovane. Izvana, godine teškog rada se više ne primjećuju. Nedavno joj je liječnik dijagnosticirao rak na plućima. Vjerojatno kao posljedicu višegodišnjeg izlaganja ugljenoj prašini u logorskom ugljenokopu.

Autor: Mathias Boelinger/ S. Kobešćak

Odg. ured: Andrea Jung-Grimm