Pouke "Njemačke jeseni" - terorizam nekad i sad

U jesen 1977. godine Savezna Republika Njemačka proživljavala je sudbonosne dane. U razdoblju od otmice tadašnjeg predsjednika poslodavaca Hannsa Martina Schleyera prije ravno trideset godina, do njegovog umorstva, koje je uslijedilo 44 dana kasnije, Njemačka se nalazila u izvanrednom stanju.

Otmicom se željelo iznudili oslobađanje uhićenih terorista RAF-a iz zatvora Stammheim u Stuttgartu. Deseci tisuća policajaca tragali su za Schleyerom i njegovim otmičarima. Političari su tražili smrtnu kaznu za otmičare, a ugroženima su se osjećali vodeći predstavnici gospodarstva, suci i političari. Bio je to težak ispit za pravnu državu. Od tadašnjih prijetnji i sadašnjeg izazova globalnog islamističkog terora prošlo je tri desetljeća, a terorizam je od tada znatno promijenio svoje oblike. Bez obzira na to, iz osvrta na prošlost mogu se izvući brojne pouke, a prijetnja terorizma - kao što to pokazuju najnovija uhićenja u Njemačkoj - veća je nego ikada ranije.

Terorizam je iskušano sredstvo kojim se služe oni koji nemaju nikakvog utjecaja ili moći uvjeravanja kojom bi mogli ostvariti svoje političke ciljeve. To isto toliko vrijedi i za lijeve teroriste Frakcije Crvene Armije RAF-a, kao i za teroriste tipa Al Kaide ili talibane. Terorizam predstavlja krajnje sredstvo samoproglašenih revolucionara ili osloboditelja koji u provođenju svoje samozvane "pravde" prelaze svaku mjeru ljudskosti. Njihovih se napada ne moraju pribojavati samo suci, političari i bankari - kao što je to bio slučaj u takozvanoj "Njemačkoj jeseni" - već i svi oni koji bi se slučajno mogli zateći na meti terorista, bez obzira radi li se o zaposlenicima i turistima u World Trade Centru u New Yorku 11.rujna 2001. godine ili, nekoliko godina kasnije, o ljudima iz regionalnih vlakova u madridskom predgrađu ili londonskom autobusu.

(Pre)žestoke reakcije na terorizam i njene političke posljedice

Terorizam i bombe uvijek izazivaju paniku i strah, bez obzira kome su namijenjene - takozvanoj "đavoljoj sili " Sjedinjenih Država ili takozvanoj "svinjskoj državi" protiv koje se tadašnje "Njemačke jeseni" borila teroristička organizacija RAF. Satjerana u kut, ljudska se društva refleksno zauzimaju obrambeni stav, žele osvetu i često i presnažno reagiraju. Tko se danas još sjeća raspoloženja u Njemačkoj u rujnu 1977. godine, tadašnje glasne povike za smrtnom kaznom jednako će tako ocjeniti kao prežestoke reakcije, kao što se rat u Iraku - s četiri godine distance - može ocijeniti kao promašenu pretjeranu reakciju super - sile Amerike. Pri tome postoje dakako suštinske razlike između terorizma RAF-a i današnje terorističke opasnosti radikalnih islamista.

"Ciljane" i "slučajne" žrtve terorizma

Terorizam RAF-a bio je ciljani teror protiv istaknutih predstavnika sistema, koje su oni označavali kako "karakterne maske sistema". Time su ideolozi RAF-a svojim prezirnim stilom označavali sve one koji su u demorkatski i gospodarski tržišno organiziranoj Zapadnoj Njemačkoj bili na visokim odgovornim položajima - kao vodeći političari, bankari ili suci. Oni su za pripadnike i pripadnice RAF-a bili "krivci", čak i onda kada su meci terorista pogađali - kao što je to bio slučaj prilikom otmice Schleyera - i njihove vozače. Terorizam Al Kaide i njihovih globalnih saveznika - neovisno o izboru njihovih sredstava i ciljeva - prije svega pogađa nedužne ljude i želi uznemiriti građane sobodnog svijeta, odnosno građane zemalja koji žive u demokratskom poretku. Ukoliko se neko demoratsko društvo proglasi neprijateljskim ciljem - neka od zapadnih zemalja koje propagiraju slobodu vjeroipovjesti, mišljenja i potrošaču slobodu - tada radikalni islamisti žele u tim zemljama te vrijednosti iskorijeniti. U njihovom nastojanju da pogode zapadne zemlje na njihovim najosjetljivijim mjestima, kao što su zračne luke ili vojna postrojenja, oni se u međuvremenu mogu povezati s vrlo razgranatom terorističkom globalnom mrežom koja može samostalno djelovati. To pokazuju i najnovija uhićenja u Njemačkoj - što znači da treba vladati oprez i budnost.

Ne pristajati na ucjene

I još nešto: ni tada, kao ni danas, država i društvo ne smiju pristajati na ucjene. Odbijanje da se izruče teorristi RAF-a iz zatvora u Stammheimu Njemačka je vrlo skupo platila - životom Hannsa Martina Schleyera. Za to obitelji Schleyer osobnu odgovornost snose tadašnji pregovarači, kao i tadašnji savezni kancelar Helmut Schmidt. Ta je teška odluka njemačke vlade koncem 70-tih godina ostvarila jedan viši cilj - a to je očuvanje državnog integriteta i državno-pravnog poretka. Slično stajalište moramo zastupati i danas kada se događaju otmice ljudi koji su angažirani u Afganistanu ili u Iraku.

Terorizmu se, neovisno o tome očituje li se on u otmicama ili u samoubičalačkim napadima, treba snažno suprotstaviti jer popuštanje i pregovaranje samo jačaju teroriste. Ta pouka iz "Njemačke jeseni" mora i dalje biti na snazi u borbi protiv terorizma u cijelom svijetu.

Onaj tko brani slobodarske osnovne vrijednosti, ta načela treba poštivati i onda kada to nije lako. Tadašnje klevetanje njemačke lijeve inteligencije kao onih koji su pripravili ideološki teren za terorizam u Njemačkoj bilo je jednako tako neumjesno, kao i sadašnji pokušaji da se za postupke islamističkih terorista optuži Islam. Samo tamo gdje se očuva sloboda vjeroispovjesti i u vremenima terorističke prijetnje, sloboda će se potvrditi kao jamstvo snage zapada. I samo tamo gdje zaštitnička moć države ne guši slobode pojedinca, njeni će građani dugoročno biti spremni zastupati svoje zajedničke vrijednosti - liberalnu pravnu državu i demokraciju. To se nebi smjelo zaboraviti niti uz svu opravdanu zabrinutost zbog širenja globalnog terorizma.