Povijest Sarajeva iz njemačkog pera

U godini u kojoj se navršava 100. obljetnica atentata na austrougarskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda, berlinski povjesničar Holm Sunhaussen je u svojoj novoj knjizi "Sarajevo. Povijest jednoga grada“ objavio slojevitu analizu u kojoj rasčlanjuje proturječne poglede na taj grad. Jer, dok jedni u njemu vide primjer multikulturnog suživota, za druge je Sarajevo pojam ekstremizma, nacionalizma i ratnih strahota. No autor vrlo brzo zaključuje: "Sarajevo nije bezvremenski model ni za toleranciju niti za mržnju.“

Za njega glavni grad BiH ima svoju posebnost jer: "Sarajevo je očuvalo svoje osmanlijsko naslijeđe, za razliku od svih drugih velikih gradova u regiji.“ Autor duh tog grada u prvom redu vidi u stoljetnom suživotu muslimana, pravoslavaca, katolika i židova. Jedno od glavnih poglavlja svoje knjige posvetio je djelovanju osnivača i graditelja Sarajeva: osmanlijskim vojskovođama Isa-begu Isakoviću i Gazi Husrev-begu koji su bitno utjecali na razvoj tog grada u 15. i 16. stoljeću. Oni su među ostalim financirali i poticali gradnju džamija, škola, tržnica, kupališta i pučkih kuhinja.

Habsburško naslijeđe

Drugo važno težište ove povijesne studije je opis nastanka urbanog prostora, priča o gradskim četvrtima u kojima su svojedobno živjeli pripadnici pojedinih vjera, njihovim građevinama kao i o pravnim strukturama. Sve to daje uvid u sarajevsku svakodnevicu tog doba.

Povezanost sudbine Sarajeva i Habsburgovaca Sundhaussen pokazuje podsjećanjem na brutalno uništavanje grada 1697. godine. Habsburški vojvoda i princ Eugen Savojski te je godine sa svojom vojskom opljačkao i popalio grad. "Sarajeva više nije bilo", bilježi Sundhaussen. No, habsburška vlast imala je i pozitivnih utjecaja. Za vrijeme austrougarske okupacije Bosne (1878. do 1918.) Sarajevo i cijela zemlja su modernizirani. Zemlja je dobila željeznicu, a grad struju, plin, bolnicu, zdravstveno osiguranje za radnike, poštu i tramvaj. Grad se raširio i tako je nastao dodatni stambeni prostor za stanovnike, izgrađeni su hoteli za posjetitelje te upravne zgrade za tadašnje organe vlasti.

Utjecaj salafizma?

Sundhaussen je značajni dio svoje knjige posvetio i ratu u BiH od 1992. do 1995. godine. Sve u svemu, o njegovim pojedinim stajalištima bi se moglo diskutirati – to priznaje čak i sam autor. Recimo, on tvrdi da je u BiH nakon zadnjeg rata postignut veliki napredak, što pak djelomično opovrgavaju socijalni nemiri do kojih je došlo u veljači.

Sporna bi mogla biti i Sundhaussenova procjena: "Saudijski salafizam nema nikakve veze s poviješću i tradicijom BiH.“ No koji utjecaj u međuvremenu ima radikalni islam u obliku vehabizma i salafizma, pokazuje gradnja brojnih džamija u cijeloj zemlji, koje financiraju arapske države.