Pošast elektro-romobila Parižanima ide na živce

Za Huga Roëlsa je sve počelo kasno poslije podne koncem travnja. Kao i svakog dana 28-godišnji stručnjak za marketing je izlazio sa svog radnog mjesta na jugu Pariza kad mu je jedan američki turist na e-romobilu (Francuzi ih zovu Trottinette) prešao preko noge. Nije se potrudio niti zaustaviti se, nego se tek malo okrenuo, doviknuo „Sorry!" i nastavio svojim putem.

Od tog trenutka je Roëls krenuo na "križarski pohod" protiv te pošasti: „Mislio sam tada, meni se nije dogodilo ništa veoma loše, ali za druge ljude kao što su invalidi ili trudnice, ti romobili mogu biti itekako opasni. A to se ne može samo tako dopustiti", kaže nam ovaj Parižanin.

Pariz sa svojim širokim avenijama je zapravo pokušao učiniti mnogo protiv vječitih gužvi: postoje posebni prometni trakovi za javni prijevoz, postoje i trakovi za bicikle, ali treba mnogo živaca da se čovjek snađe u toj gužvi autobusa, automobila, motocikala, skutera, bicikala, elektro-bicikala i naravno pješaka gdje većini sudionika u prometu crveno svjetlo na semaforu izgleda tek kao neobvezujući prijedlog za predah.

Od nule na preko 20.000 e-romobila

I sad povrh svega toga su došli i e-romobili: nije rijetkost vidjeti niti dvije osobe kako na njemu balansiraju kroz gužvu, svakome se srce mora stegnuti kad vidi oca sa svojom kćerkicom na e-romobilu pored kojeg samo na par centimetra udaljenosti protutnji autobus. Francuski mediji su puni izvješća o ozlijeđenim pješacima ili pak vozačima romobila, ali makar nema službenih statistika – treba se zapravo čuditi što ozlijeđenih nema i još daleko više. Ali mrtvih naravno da ima: nedavno je jednog vozača e-romobila pregazio kamion, u travnju je poginuo 81-godišnji starac nakon što ga je udario e-romobil.

U Parizu ne morate niti kupiti vlastiti e-romobil jer onih na posudbu ima posvuda: dovoljno je učitati bar-kod svojim mobitelom i već se može na put. Pola sata košta oko pet eura. U samo jednoj godini se broj takvih romobila na posudbu popeo s nule na oko 20.000 – i desetak tvrtki koje se bave tim poslom neumorno nabavljaju nove. Do kraja godine bi ih lako moglo biti i dvostruko više. Pariški pločnici su već postali staze za slalom od silnih romobila koji su tamo ostavljeni ili su se prevrnuli i stoje nasred puta.

Roëls je pokrenuo peticiju preko interneta naslovljenu „Zaustavimo invaziju e-romobila na ulicama Pariza". U nekoliko tjedana je peticiju potpisalo preko 1.400 građana. „E-romobili nisu samo opasni, oni prema istraživanju Boston Consulting Group traju tek oko tri mjeseca. Oni dakle uopće ne štite okoliš i stvaraju kompletni kaos u gradu“, tvrdi Roëls. Tri mjeseca – ako se vidi tko i kako vozi te e-romobile po Parizu se još čini optimistična prognoza za njegov vijek trajanja.

Zakona - nema

Grad Pariz je svjestan problema, ali kako nas uvjerava Christophe Najdovski, zamjenik gradonačelnika i povjerenik za transport, vlasti jedva mogu nešto učiniti: „Kad su e-romobili došli u grad prošle godine, nas se informiralo, ali poduzeća za iznajmljivanje ne moraju tražiti posebnu dozvolu jer to transportno sredstvo nije zakonski regulirano“, kaže nam Najdovski.

Da to „nije regulirano" može se vidjeti i na ulicama Pariza: ponegdje se vide plakati gdje se objašnjava kako na e-romobilu nema mjesta za dvije osobe. Može se vidjeti i kako policajac na motociklu zaustavi takva dva mladića koji su se nagurali na romobil, malo viče na njih – i odlazi dalje jer i on ima važnijeg posla. Tek što je policajac zamakao iza ugla, ti mladići su nastavili svoj put kao da se ništa nije dogodilo. Tek ove godine se očekuje da će Francuska uopće e-romobile uvrstiti u zakonodavstvo i tako onda odrediti barem nekakve zakonske okvire.

Ipak, nekakve kazne su već uvedene i njima je temelj opći zakon o sigurnosti u prometu. Tako voziti e-romobil po pločniku košta 135 eura, ostaviti ga tek tako bilo gdje stiže kazna od 35 eura. Ovu posljednju globu se šalje na adresu iznajmljivača e-romobila, tako da su i oni motivirani naći neko rješenje. Štoviše, od srpnja će biti potpuno zabranjeno parkiranje romobila na pločniku, nego će ih se morati ostaviti tamo gdje su inače parkirani motocikli i bicikli.

„Ti Francuzi – protive se svemu što je novo!"

Pariz pokušava uvesti i svojevrsni javni dogovor: makar je dragovoljan, njime se iznajmljivači obvezuju održavati svoje e-romobile u tehnički ispravnom stanju, a obvezuju se i korisnike upozoriti na prometne propise. U dogovoru stoji i preporuka smanjiti maksimalnu brzinu tih e-romobila sa 25 na 20 kilometara na sat.

Američka tvrtka Lime koja je bila prva sa svojim e-romobilima na ulicama Pariza je već potpisala taj dogovor. Pokrenula je i propagandnu kampanju kako bi korisnike upozorila na veći obzir prema drugim sudionicima u prometu. „Naravno je stanje trenutno nešto kaotično. Konačno, odjednom se na ulicama Pariza pojavilo mnoštvo e-romobila", priznaje nam direktor francuskog ogranka Lime, Arthur-Louis Jacquier. „Ali vlada očito zanimanje za kretanje na ovaj način: to je zabavno, ugodno i izgleda kao igra."

S direktorom se slaže i Carla Pinto. Ovoj studentici su 23 godine i već tjedan dana praktično koristi još samo e-romobil. „To je mnogo opušteniji način transporta nego s podzemnom. Osobito kad je lijepo vrijeme. A da se ljudi žale, to je normalno – tako je to u Francuskoj uvijek kod novih stvari", objašnjava studentica. Priznaje kako vozi i po pločniku, ali onda otprilike brzinom kojom idu i pješaci, oko 7 km/h kako ih ne bi dovela u opasnost.

Što je alternativa?

Simon Gasmié u pravilu ručicu drži „do daske" i vozi po cesti. Osamnaestogodišnjak se ne boji nesreće: „Uglavnom su to vozači e-romobila koji se ne drže propisa i na primjer ulaze u jednosmjernu ulicu iz suprotnog smjera. Ali i pješaci se ne bi trebali toliko žaliti. Konačno, u gomilama prelaze preko ulice, a da ne pogledaju lijevo i desno."

Zamjenik gradonačelnika Najdovski se nada kako će se ubrzo smanjiti napetost između vozača e-romobila i ostalih građana Pariza nakon što bude usvojen novi zakon o prometu. Grad će nakon toga odmah raspisati natječaj gdje će biti prihvaćene samo tri tvrtke koje iznajmljuju e-romobile, a natječajem će im biti i ograničen broj vozila koja će smjeti iznajmljivati.

Jer o zabrani se ne razmišlja niti u Parizu: „E-romobili su se etablirali kao način prijevoza i s tim se moramo snaći", kaže nam Najdovski. „Osim toga, to može biti pozitivno dok se ljudi drže određenih pravila. I prije svega, ako e-romobile koriste kao alternativu javnom prijevozu što će onda i tamo smanjiti gužve."

Hugo Roëls se ne slaže: „Jednostavno ne vjerujem da su takvi e-romobili na iznajmljivanje dobra ideja. Njih je previše teško nadzirati", smatra borac protiv te pošasti. Njemu bi bilo mnogo draže da se unaprijedi sustav iznajmljivanja bicikla. Ali izgleda da bicikli više nisu tako cool: i pariška tvrtka Vélib je prije nešto više od godine dana promijenila vlasnika i iz nje se čuju samo organizacijski i tehnički problemi. On se zalaže da to opet grad Pariz uzme u svoje ruke: „Ako bi sam grad opet organizirao iznajmljivanje bicikla, onda bi se to opet moglo oživjeti. A ne bi se trebalo onda još stvarati i posebna parkirna mjesta za romobile."