Pravila za suživot čovjeka i vuka

Vuk se vratio. 150 godina nakon što su ljudi istrijebili ove divlje životinje, njihov broj u Njemačkoj se povećava. Nakon uklanjanja granica 1990., vukovi su došli iz istočne Europe. Masovni lov su preživjeli i vukovi u Italiji i Portugalu. S obzirom da je ova divlja životinja, koja se uglavnom hrani srnama i divljim svinjama, sposobna prijeći velike udaljenosti, sada se ona širi prema zapadu i sjeveru Europe.

U Njemačkoj se nastanilo oko 30 čopora, ukupno oko 300 vukova, prema izvještaju njemačkog Saveza za zaštitu prirode (NABU). Njih se ne smije loviti. Zbog toga kod ljudi raste briga zbog mogućeg susreta s plašljivim zvijerima i štete koju bi mogli nanijeti njihovoj stoci.

Zato seljaci i pastiri u južnoj Francuskoj posljednjih tjedana prosvjeduju. Prijete čak i blokadom biciklističke utrke Tour de France 22. ili 23. srpnja, kada profesionalni biciklisti prolaze tom regijom. „Ova situacija je za nas neprihvatljiva“, žale se seljaci u pismu francuskom premijeru Manuelu Vallsu. Tvrde da su im vukovi prošle godine rastrgali 8.500 ovaca.

Njihovi vlasnici sada traže da se ukine zaštita vukova prema odgovarajućoj Bernskoj konvenciji. Procjenjuje se da u južnoj Francuskoj živi oko 300 vukova.

Vuk (Canis lupus) se, prema konvenciji, smatra jednom od divljih vrsta koju se ne smije smetati, zarobiti, ubiti ili njome trgovati. Unatoč tome, vlada u Parizu je povećala broj vukova koje se smije odstrijeliti s 24 na 36 na godinu. I u Njemačkoj bi moglo doći do iste situacije, smatra Markus Bathen, stručnjak za vukove iz NABU-a. „Kada pastiri ne koriste zaštitne mjere – kao što je bio slučaj u Francuskoj - stada onda slobodno lutaju i nisu zaštićena ogradom, pa ih vukovi napadaju."

Iznenađeni zbog vukova

Kako bi spriječili štete koje se nanose ljudima i životinjama, mjerodavna ministarstva saveznih pokrajina u suradnji s društvima, poput onih za zaštitu prirode, lovačkih i poljoprivrednih, razvila su strategiju za „upravljanje vukovima“. Jedinstvene nacionalne smjernice ne postoje.

Gradovi-pokrajine (Berlin, Hamburg, Bremen) naglašavaju kako su u velikim gradovima vukovima šanse za preživljavanje manje nego u šumovitim i rijetko naseljenim područjima. „Vukovi se mogu pojaviti čak i u Berlinu, Hamburgu ili Bremenu, jer oni mogu prevaliti velike udaljenosti i prilagodljivi su. Tada je strah ljudi još veći, jer nisu spremni na tako nešto“, napominje Markus Bathen.

Suživot čovjeka i vuka

Analiza Saveza za zaštitu prirode NABU pokazuje kako su samo pokrajine Saska i Brandenburg prilagođene za život s vukovima, budući da vukovi tamo žive već 15 godina. Bathen radi u jednom informativnom uredu Saveza za zaštitu prirode u blizini njemačko-poljske granice. „Primjećujem da su se ljudi s vremenom smirili. Više ne pitaju tako često za savjet. I više nema emotivnih rasprava oko prisutnosti vukova i mogućih posljedica za ljude.“

Uzgajanje ovaca je i dalje moguće, a divljač nije istrijebljena. „Ljudi uopće ne vide vukove, oni ih ne ugrožavaju. Tako da je između čovjeka i vuka uspostavljena zdrava ravnodušnost“, smatra Bathen.

U sjevernoj pokrajini Schleswig-Holsteinu, u kojoj je malo šume, pokrajinska vlada je tek nakon napada vukova na jedno stado ovaca obećala 100.000 eura za financiranje strategije „Upravljanja vukovima“.

Nakon sličnih incidenata, Ministarstvo za zaštitu okoliša u pokrajini Porajnje i Falačka objavilo je vodič na 40 stranica. Vodič sadrži informacije o prirodi vukova, njihovoj razlici od pasa, savjete za hitne slučajeve i objašnjenje kako se odnositi prema onim vukovima koji se čudno ponašaju, bolesni su ili ozlijeđeni. Sadrži i kodeks ponašanja za susret s vukom te preventivne mjere za upravljanje u slučaju štete i u slučaju sukoba. Vodič objašnjava i što pastiri mogu učiniti kako bi nadoknadili štetu za životinje koje rastrgaju vukovi.

„Ljudi su prestali bacati smeće, životinjske iznutrice ili trupla na otvorenom“, dodaje Markus Bathen. „To je povezano s ljudskim mirisom koji je signal za vukove: u blizini ljudi pronaći ću hranu.“ Vukove se ni u kojem slučaju ne smije privlačiti i hraniti. Na takav način oni bi mogli izgubiti prirodnu nezainteresiranost za ljude.

Njemačke institucije ne žele kršiti Zakone o zaštićenim vrstama tako što će dopustiti da se vuka može ustrijeliti. Umjesto toga, biolozi bi trebali plašiti životinje gumenim mecima. Također se razmišlja o stalnom protjerivanju iz osjetljivih područja pomoću oružja koje se koristi u igri Paintball.

„Upravljanje vukovima“ kao proces

Vuk je prilagodljiva životinja. Zbog toga savezne pokrajine rade na strategijama koje se stalno moraju revidirati i prilagođavati. „Po prvi put nakon 150 godina imamo iskustva s vukovima u jednom industrijskom i kulturnom krajoliku. Moramo stalno paziti kako se on razvija u uskoj cestovnoj mreži i infrastrukturom ispresijecanim lovištima“, kaže Markus Bathen. Osim toga, mora se pratiti i razvoj odnosa stanovništva prema vukovima.

Na poziv Ministarstva za zaštitu okoliša u Brandenburgu gotovo 100 institucija i organizacija se okuplja jednom godišnje kako bi aktualizirali strategiju „upravljanja vukovima“. Stručnjak za vukove Bathen kaže: "Mi ljudi smo iskorijenili vuka. Sada moramo učiniti sve što možemo za očuvanje te vrste, kako bi vuk imao razlog za postojanje.“