Pravni spor oko plakata vrijednih preko 4 milijuna eura

Hans Sachs je bio dobro situirani gradski gospodin - zubar, znanstvenik, kolekcionar umjetnina. U Berlinu, gradu revija, kavana i filmskih palača njegovao je jednu strast koja ga je obuzela još u mladosti - skupljao je reklamne plakate. U ono vrijeme oni nisu bili samo jednostavne, uporabne grafičke tiskovine. Poznati umjetnici poput Henryja van de Veldea, Karla Hofera i Edmunda Edela crtali su i vrbovali kupce za nove vrste kave, gledatelje za kazališne i cirkuske predstave, plesna popodneva, zabavne programe u casinima i za novi medij - kino. Ti plakati bili su popularni, postali su su s vremenom omiljeni plijen kolekcionara - i to su ostali do danas.

Početkom 20. stoljeća Sachsova zbirka plakata naišla je na veliki odjek. On sam je brzo stekao glas stručnjaka na tom polju i osnovao je Društvo prijatelja plakata, časopis u kojem je gotovo sve članke sam pisao pod tri različita pseudonima. Njegova zbirka brzo raste obogaćena plakatima iz Francuske, Mađarske, SAD-a i Engleske. 1926. godine on se može pohvaliti sa zbirkom od 12.300 plakata! No, kao i toliko puno uspješnih priča, i ovu okončavaju nacionalsocijalisti svojim dolaskom na vlast...

Svemoćno "ministarstvo propagande"

Hans Sach je židov. Još neko vrijeme može raditi kao zubar, ali onda upada u žrvanj nacističke mašinerije: saslušanja u Gestapou, racije, uhićenje i deportacija u koncentracijski logor Sachsenhausen. 58-godišnjak ima sreću u nesreći - nakon nekoliko tjedana ga puštaju na slobodu i uspijeva s obitelji emigrirati u SAD. Njegova vrijedna zbirka ostaje, međutim, u Njemačkoj zaplijenjena od strane nacionalsocijalističkog ministarstva propagande nakon što ju je novim vlastodršcima Sachs odbio prodati. Ministar Goebbels ju planira izložiti u nekom od svojih budućih muzeja.

Novi početak u New Yorku za židovskog emigranta je bio vrlo težak. U svoju novu domovinu je Sachs smio ponijeti samo 10 maraka, gotovo ništa od pokućstva i nekoliko medicinskih instrumenata. Sa 60 godina mora na američkim sveučilištima polagati ispite da bi uopće mogao raditi kao zubar. O svojoj kolekciji koju je ostavio u Njemačkoj ne zna više ništa i vjeruje da je izgubljena u ratnom vihoru koji je u međuvremenu zahvatio Europu.

Izgubljena i - ponovno nađena

Njezinu sudbinu je bilo teško rekonstruirati, ali s godinama se uspjelo saznati da su neki njezini dijelovi na kraju Drugog svjetskog rata premješteni na različita mjesta, a dijelovi kasnije otkriveni u podrumu tadašnjeg Muzeja za njemačku povijest DDR-a, priča Dieter Vorsteher-Seiler, dopredsjednik Njemačkog povijesnog muzeja i direktor kolekcije. Hans Sachs je pak vjerovao da je njegova sa strašću skupljana zbirka nepovratno nestala pa je od Savezne Republike Njemačke zatražio odštetu i 1961. dobio 225.000 njemačkih maraka. Nekoliko godina kasnije doznaje za otkriće u muzejskim podrumumima DDR-a, nudi svoju pomoć u arhiviranju i registriranju, ali Hladni rat onemogućava ovakve kontakte. Sachs umire 1974. godine bez da je ponovno vidio plakate iz svoje slavne zbirke. Ono što je od nje ostalo skuplja se i prebacuje nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke u Njemački povijesni muzej u Berlinu. "Mi u muzeju imamo ukupno 40.000 plakata", priča direktor kolekcije Vorsteher-Seiler: "U potrazi za plakatima iz Sachsove kolekcije smo pregledali 300 ladica i našli, identificirali i registrirali ukupno 4.700 primjeraka." 1992. godine su oni širokoj publici predstavljeni na izložbi pod naslovom "Umjetnost - trgovina - vizije".

Što je pravedno, a što ispravno?

2006. - a u tom trenutku je okončan rok za prijavu zahtjeva za povrat otuđene imovine - Sachsov sin Peter koji živi u SAD-u javlja se i traži natrag očevu kolekciju. Za to bira put civilne tužbe. To je početak dugogodišnjeg pravnog spora koji prolazi kroz razne pravosudne instance i završava na Saveznom vrhovnom sudu koji ga sada trebao okončati. Odvjetnici obitelji argumentiraju da Hansu Sachsu nikada formalno nije otuđena imovina pa je nije nikada ni izgubio. S druge strane, trenutno je ona u posjedu Njemačkog povijesnog muzeja. Berlinski odvjetnik i stručnjak za ukradenu umjetnost Gunnar Schnabel ovo smatra "apsurdnom situacijom" i smatra kako činjenica da je zahtjev postavljen nakon što je istekao rok nije relevantna. Ni isplaćena odšteta nije prepreka za vraćanje imovine obitelji Sachs, tvrdi on.

Istovremeno ukazuje i na moralnu stranu ovoga spora: "Nepravda ostaje nepravda. Jednu činjenicu ne možemo osporiti: Hans Sachs je bio meta progona Gestapoa, kratko je bio i u koncentracijskom logoru, uspio je izaći iz zemlje uoči deportacija, s deset maraka u džepu. I morao je ostaviti svoju zbirku. Ona je zaplijenjena, ali time on nije izgubio svoje vlasništvo nad njom. I zato se ono njemu, odnosno njegovim nasljednicima mora bezuvjetno vratiti. To je moralna obveza Njemačke koja se ne može zaobići pravnim trikovima."

Strah od rasprodaje

"I za nas je to grozna situacija", kaže direktor zbirke Vorsteher-Seiler iz Njemačkog povijesnog muzeja u kojemu bi rado zadržali vrijedne plakate. No ako Savezni vrhovni sud 13. ožujka presudi u korist Sachsovog sina, u muzeju će se "hladnoga srca ta odluka profesionalno provesti". Osobno bi sadašnji direktor zbirke bio njome, kaže, razočaran jer bi to značilo kraj priče o jednom komadiću kulturne i kolekcionarske povijesti. Postoji bojazan, naime, da bi se vrijedna Sachsova kolekcija, nakon što bi se vratila u ruke njegovih nasljednika mogla početi rasparčavati i rasprodavati. Sothebys i druge aukcijske kuće znaju koje bi blago došlo na tržište. Procjenjuje se, naime, da kolekcija Sachsovih plakata danas ima vrijednost od 4 i pol milijuna eura.

Autorica: Cornelia Rabitz/Dunja Dragojević

Odg. ur.: Andrea Jung-Grimm