Pravo na azil u EU-u na popravnom

Propisi koji bi trebali zaštititi osobe koje su se u Europsku uniju sklonile od progona zapravo nemaju puno veze s toliko propagiranim civilnim društvom. Paušalno uhićenje djece i mladih iz siromašnih zemalja dokaz je nemoći bogatog svijeta.

Zabrana zapošljavanja - ponižavajuća

Jedna od kritiziranih mjera je i zabrana zapošljavanja za tražitelje azila u članicama EU-a, koja im onemogućava da sami zarađuju za život. To je ponižavajuće, smatra Europska komisija i zato predlaže poboljšanja. No, to ne znači da će sada doći do otvaranja vrata “utvrde Europe” za osobe koje su žrtve različitih vrsta progona. Statistike o broju osoba kojima je priznato pravo na azil jasno pokazuju u kojoj mjeri je članicama Unije uspjelo da podalje od sebe drže sav jad, bijedu i patnje ljudi u svijetu.

Kada je riječ o azilu, nije dovoljno samo ukazivati na propuste u članicama Unije kao što su Grčka, Italija ili Malta - zemlje koje su zbog svojeg geografskog položaja na rubu Europske unije prva postaja za sve ilegalne izbjeglice i tražitelje azila.

Potrebna je solidarnost

Potrebna je solidarnost i pravedna raspodjela tereta na članice Unije kao i skrb o humanitarnim potrebama tražitelja azila. Europska komisija je dala svoj prijedlog. Međutim, umjesto da se za iste zdušno založila – vrlo je vjerojatno da će u zakonskoj proceduri zemlje članice učiniti sve da se Komisijin prijedlog razvodni. Za to članice Europske unije imaju dovoljno vremena a vjerojatno i - dovoljnu dozu hladnokrvnosti.