Predstavnička demokracija – moć bez odgovornosti?

Višestranačka parlamentarna demokracija uvedena je u Hrvatskoj prije 22 godine, pod ruku s pretvorbom društvenog vlasništva i privatizacijom, odnosno kapitalizmom. U posljednje vrijeme, pak, sve češće se mogu čuti prigovori da takav, predstavnički model vladavine naroda u praksi ne funkcionira i da je po svemu sudeći zapravo riječ o iznevjeravanju njezine suštine te zloupotrebi izbornog legitimiteta u svrhe koje nemaju puno veze s javnim interesom.

Konkretni aspekti koji se obično pritom navode tiču se već i činjenice da je svačije pravo i mogućnost da se kandidira i bude izabran za narodnog zastupnika, faktički uvjetovano izuzetno visokim materijalnim zahtjevima popratne kampanje i sličnih marketinških aktivnosti. Drugim riječima, razvija se neminovna ovisnost političara o privatnim izvorima financiranja. A na koncu, mehanizam kontrole iz glasačke baze i sankcioniranja onih koji bivaju izabrani, svodi se na tek simbolički, nedjelotvoran instrumentarij. Teško je egzaktno kvantificirati realnu zastupljenost naroda preko saborskih predstavnika, no zanimljiv primjer koji se danas spominje, odnosi se na nedavni referendum o pristupanju Europskoj uniji, s trećinom glasova protiv. Sve te ljude u samom parlamentu ne reprezentira baš nitko, jer svi do jednog zastupnika bezrezervno podržavaju ulazak Hrvatske u EU.

Potrošeni predstavničko-demokratski model

O tome smo porazgovarali s dvojicom istaknutih protagonista mlađeg akademsko-nastavnog kadra iz humanističkih te društvenih znanosti, ali i nevladine aktivističke scene u Hrvatskoj. Hrvoje Jurić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu smatra kako se ovdje – i kudikamo šire – ne radi o demokraciji, budući da narodu ostaje epizodna uloga, već o partitokraciji, vladavini stranaka, odnosno političke kaste umrežene s ekonomskom, medijskom, pa i kriminalnom oligarhijom. On nalazi kako predstavnička demokracija u svojoj biti tendira takvim izopačenjima. Postojeći sistem legitimira moć bez odgovornosti. "Političari su odvojeni od naroda, a budući da je demokracija vlast naroda, zaključak je da su političari odvojeni i od demokracije. Stoga se model predstavničke demokracije može smatrati potrošenim, jer ne nudi ništa osim vječnog ponavljanja istog, uz kozmetičke promjene, uglavnom na gore", kaže Jurić za Deutsche Welle.

Propitivanje aktualnog tipa vladavine u Hrvatskoj je kroz posljednje tri do četiri godine potaknuto dvama činiteljima, a koji također stoje u izravnoj korelaciji: globalnim društvenopolitičkim trendovima i ekonomskom krizom. Uto su zabilježeni prvi hrvatski pokušaji korigiranja demokracije alternativnim metodama, u čemu je izrazito prednjačila angažirana studentska populacija. Reakcije političke elite na to, bile su i ostale veoma zanimljive te indikativne.

Iznevjerena obećanja nove vlasti

Sprva su vodeći političari nastupali podcjenjivački ili su, rjeđe, iskazivali određenu podršku nekim segmentima navedenih pojava. Hrvatski premijer Zoran Milanović, primjerice, u svoje oporbeno doba je stajao uz nastojanja da se referendum, najpoznatiji alat direktne demokracije, učini dostupnijim negoli je sada, kad je potrebno u roku od dva tjedna, ako se referendum pokreće iz naroda, peticijom sakupiti potpise od gotovo nemogućih deset postotaka biračkog tijela. Ali, kao da je u međuvremenu zaboravio na to, pa se niti ne obazire na upozorenja sindikalista da je već trebao biti održan i tzv. referendum o referendumu, glasanje na kojem bi se odlučivalo o lakšoj dostupnosti toga sredstva demokracije.

Berto Šalaj s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, među ostalim je svojim aktivnostima i sudionik Ciklusa otvorenih radionica o direktnoj demokraciji na Filozofskom fakultetu. On s jedne strane primjećuje veće nastojanje za realizaciju direktne demokracije i veće njezino razumijevanje u društvu, uz novija oprobana iskustva studentskih i radničkih plenuma, ali i dodatne znakove otpora cjelokupne političke elite koja se po mnogočemu viđenom naprosto boji neposrednijega građanskog odlučivanja.

Vrijeme je za vladavinu naroda

"Osim premijerova napadno izmijenjenog stava o referendumu, prisjetimo se i ranijeg zaobilaženja referenduma o ulasku Republike Hrvatske u NATO. Osobno ne mislim da se predstavnička demokracija može sasvim nadomjestiti direktnom, ali sam uvjeren da opću krizu ne možemo nadvladati bez ozbiljnog uvođenja više direktno-demokratskih elemenata. Ne treba nam npr. referendum svakog tjedna, ali žalosno je da smo u 22 godine održali samo dva, i to diskutabilna, a daljnjih nekoliko konkretnih mogućnosti je zanemareno", rekao nam je Berto Šalaj.

Ipak, čini se da ovo društvo u tom pogledu više ne želi ići unatrag, i da slutnja istinske demokracije neće tako lako napustiti javni prostor. Političare prije sviju drugih, dakle, čekaju daljnja iskušenja u tom kontekstu. Ili, riječima Hrvoja Jurića: "Oni se ne nalaze samo pred odlukom o više demokracije i većoj participaciji građana, nego pred odlukom o demokraciji uopće i participaciji građana u političkom životu uopće. To je osnovno pitanje koje im treba postaviti."

Autor: Igor Lasić, Zagreb
Odg. urednik: Anto Janković