Premazivanje kleptokratskog režima u Makedoniji

U predvečerje 25. godišnjice neovisnosti u Makedoniju, po svemu sudeći, konačno stiže proljeće. Takozvana šarena revolucija već je nanijela nove boje na fasade kičastih zgrada u Skoplju, ali od toga je još važnije što se polako stavlja točka na korumpirani režim koji vodi zemlju u međunarodnu izolaciju i sankcije.

Vladajuća nacionalno-konzervativna VMRO-DPMNE je u posljednjih deset godina preuzimala sve razine države, njene institucije, pravosuđe i medije. Zajedno sa svojim partnerom Alijem Ahmetijem, bivšim prvoborcem gerile koji predstavlja veliku albansku zajednicu, premijer Nikola Gruevski je sagradio autoritarni režim utemeljen na klijentelizmu koji zadire u svaki aspekt društva i – kako su snimci prisluškivanja otkrili – ne preza ni od privatne sfere svojih građana.

Mnogi su sumnjali, neki i rekli naglas, ali do prije godinu dana nije bilo čvrstih dokaza za nedjela Gruevskog i njegove klike. U veljači prošle godine je socijaldemokratska oporba počela objavljivati snimke koje je pribavila tajna služba koju je tada još vodio Sašo Mijalkov, inače rođak premijera. Snimci objelodanjuju patološku korumpiranost vlasti, izbornu prevaru, ucjene, iznude, nezakonito prisluškivanje i politički utjecaj na pravosuđe.

Čuli smo tako glas premijera kako naređuje uništavanje zgrade koju posjeduje njegov politički protivnik ili kako traži 20 milijuna eura da bi dao blagoslov multimilijunskom poslu s jednom kineskom kompanijom. Saznali smo i da je Gruevski – u poznatoj maniri notornih autokrata širom svijeta – osobno kontrolirao projekt „Skoplje 2014“, a koji je zapravo malograđanska kombinacija zgrada s pečatom neoklasicizma i stotina spomenika u centru grada. Sve to poreske obveznike košta 600 milijuna eura.

Gruevski se tehnički povukao s funkcije ovog siječnja u sklopu takozvanog Pržinskog dogovora koji je isposlovan pod posredovanjem EU-a i koji je trebao razriješiti krizu. Ali premijerov sistem je ostao netaknut. Gruevski i njegov kleptokratski režim nisu ni osjećali pritisak sve dok nije formirano Specijalno tužiteljstvo i dok grupa neovisnih tužitelja nije u materijalu pribavljenom prisluškivanjem pronašla dovoljno dokaza za pokretanjem istrage protiv više od 50 dužnosnika, uključujući tu i Gruevskog i njegove najbliže kolege.

Tek su se tada mnogi u Makedoniji sjetili kako postoji i jedan čovjek po imenu Đorđe Ivanov. Predsjednik zemlje, premijerov osobni izabranik, proveo je prethodnih sedam godina na funkciji uspješno izmičući pozornosti javnosti. Predsjednikovanje je trošio na posjete lokalnim festivalima i zabavljanje stranih diplomata pričama o biblijskom porijeklu Makedonije i posjeti apostola Pavla negdje na početku nove ere. Mora da se prije desetak dana Sveti Duh osobno obratio Ivanovu pa je ovaj odlučio da preventivno amnestira svih 56 političara kojima su tužitelji za petama zbog zlodjela koja idu od korupcije do fizičkog mučenja nepodobnih.

Blanko-amnestija izazvala je bijes zbog kojeg na ulice svakodnevno izlaze hiljade Makedonaca što je nazvano šarenom revolucijom. Ali je jednako važno i što se konačno probudila EU, nakon što je godinama nijemo gledala kako Gruevski gazi demokraciju, medije i civilno društvo. Poznata po tome da na Balkanu radi premalo i prekasno, EU je odjednom odlučila uraditi mnogo tako što je najavila mogućnost povlačenja preporuke za početak pristupnih pregovora sa Makedonijom i čak uvede ciljane sankcije protiv pojedinaca iz vladajuće klike.

Teško je procijeniti je li naprasna promjena briselskog pristupa izazvana Ivanovljevim potezom ili zabrinutošću da bi veća nestabilnost u Makedoniji mogla ugroziti uspješno zatvaranje Balkanske rute za izbjeglice koje čekaju u Grčkoj.

Bilo kako bilo, Bruxelles je praktično priznao da je njegova politika štapa i mrkve grandiozno propala na primjeru Makedonije. Kako je nedavno primijetio jedan analitičar, Gruevski i ekipa pojeli su sve mrkve, a štap je prekratak s obzirom da Bruxelles više nema što ponuditi. Povlačenje preporuke neće donijeti premijeru besane noći – taj nije mario za EU ni prije deset godina, a kamoli danas. Satjeran u ugao on jedinu šansu da preživi vidi u tome da otme cijelu državu organiziranjem lančanih kontra-mitinga i provociranjem međuetničkih napetosti s makedonskim Albancima. Ta mu je taktika do sada uvijek palila.

Stvar je u rukama građana Makedonije. Usprkos prijetnjama, uhićenjima, verbalnom i psihičkom maltretiranju, mnogi od njih su pokazali zapanjujuću hrabrost i izazvali ovaj režim masovnim i uglavnom mirnim prosvjedima u Skopju i drugim gradovima. Te su demonstracije šarene, ne samo zbog toga što prebojavaju simbole Gruevizma u Skopju, nego i zbog svoje etničke, religijske i kulturne različitosti.