(Pre)velika očekivanja od Andreja Plenkovića

Sa iznimno širokom potporom saborskih zastupnika riječ je o Plenkovićevoj prilici života, barem što se hrvatske politike tiče. No dvojbe oko njegovih motiva još uvijek postoje. Dok ga jedni nazivaju tek uljuđenom maskom za stranku „podivljalu pod vodstvom Tomislava Karamarka", drugi navode da Plenkovićeve ambicije ne stanu u hrvatske okvire.

„Od Plenkovića očekujemo nastavak fiskalne konsolidacije uz smanjenje poreznih stopa za rad i kapital. Time bismo smanjili visoke premije rizika koje plaćamo u kamatnim stopama. Smanjenjem rizika države, smanjio bi se rizik za građane i tvrtke koji bi se mogli jednostavnije zaduživati", za DW objašnjava Krunoslav Šarić, predsjednik Udruge poreznih obveznika Lipa. „Kada bi se oporavilo financijsko zdravlje države i smanjio rizik, a time i kamatna stopa za, recimo, 2 postotna boda, za proračun bi to značilo sedam milijardi kuna. Zamislite što bi se s tim novcem moglo napraviti! To je više nego što država prikupi od oporezivanja poduzeća.“ Nagađanja kako će Plenković u vladi zadržati dosadašnjeg ministra financija Zdravka Marića pozdravlja: „Sjetite se samo kako je odbio izdavanje obveznica po previsokoj cijeni. To je hvalevrijedan potez koji se kod nas rijetko viđa. On je ministar financija koji stvarno pazi na proračunske rashode.“

Za razliku od mnogih, Šarić ne doživljava Most kao potencijalnu prepreku u dobrom funkcioniranju vlade. Kaže, riječ je o dobrodošlom korektivu. „Određene trzavice su potrebne. Ništa se ne može napraviti bez suglasnosti druge strane. Iako nam to djeluje kao neodgovornost, u Hrvatskoj je tako nešto potrebno zbog kontrole."

Previše „ministara vanjskih poslova"

Odnosi između HDZ-a i Mosta utjecat će na brojna pitanja, od politike prema komercijalnim bankama, u slučaju konverzije kredita u švicarskim francima, do sukoba s predsjednicom Grabar-Kitarović oko koncepta domovinske sigurnosti, budući da će Mostov Vlaho Orepić najvjerojatnije nastaviti voditi Ministarstvo unutarnjih poslova, kaže nam politički analitičar Davor Gjenero.

„Kod analiziranja odnosa Plenkovića i Grabar-Kitarović valja pretpostaviti će dominirati svjetonazorska bliskost, proeuropski i euroatlantski su orijentirani, a kada je riječ o ključnim europskim pitanjima, misle praktički jednako“, smatra Gjenero. No ipak, među vladajućima bi se mogao dogoditi konflikt oko vođenja vanjske politike i to zbog prevelikog broja kvalificiranih.

Gjenero tako nabraja predsjednicu Grabar-Kitarović, samog Plenkovića, Gordana Jandrokovića, Davora Stiera i Davora Božinovića, ljude koji imaju iskustva u diplomaciji. „Tu vam uvijek prijeti opasnost da unatoč svjetonazorskoj bliskosti i pristojnim odnosima dođe do sukoba sujeta i interesa. Čini mi se da je predsjednica naznačila ponudu Plenkoviću o podjelu nadležnosti. Izgleda da očekuje da se njoj ostavi vođenje projekta Jadran-Baltik-Crno more. Očekuje i ovlasti u sklopu domovinske sigurnosti. Ona pretpostavlja da će doći do zaoštravanja migracijske krize i europskog odgovora na ilegalne migracije što će zahtijevati fleksibilnije korištenje policije i vojske. U tom kontekstu tražit će veći utjecaj na Ministarstvo unutarnjih poslova kao i ovlasti vojske na granicama. To je na neki način u suprotnosti s interesima s budućim ministrom vanjskih poslova koji dolazi iz kvota Mosta i koji pokušava voditi politiku kontinuiteta na ono što je prije njega radio SDP-ov ministar Ranko Ostojić. Tu je potencijalni sukob između vlade i predsjednice i moglo bi doći do problema.“

Ministarstvo svjetonazora

Jedan od glavnih Plenkovićevih izazova jest Ministarstvo kulture. Paradoksalno, riječ je o najsiromašnijem ministarstvu kojim trenutno upravlja kontroverzni Zlatko Hasanbegović, visoko pozicioniran unutar HDZ-a. Ministar je to kojeg su najviše hvalili rigidniji desničari, a najmanje kulturni radnici, ali i novinari koje je pokušao izgurati iz resora kulture.

„To je na neki način test koji će pokazati je li Plenković dovoljno snažan unutar stranke da nametne tipično europejsko političko rješenje u tom ministarstvu“, analizira Gjenero i navodi javnosti puno poznatiju kandidatkinju za ministricu kulture – Ninu Obuljen. Zamjetno je da njeno ime najviše zazivaju oni koji nisu birali HDZ na izborima, što je sličnost sa samim Plenkovićem u vrijeme kada se tražio nasljednik Tomislava Karamarka.

„Obuljen je izrazito dobro obrazovana, bavila se dugo euro-integracijama, poznaje načela vođenja medijske i kulturne politike, bila je suautorica zakona o HRT-u koji je bio usvojen tijekom pregovora Hrvatske i EU. Taj je zakon stavljen van snage zbog političkog interesa administracije Zorana Milanovića. Pozicija Obuljen u Ministarstvu kulture bi značila povratak na ono što je Hrvatska već bila postigla u vrijeme vlade Jadranke Kosor. Kasnije vlade su donijele svojevrstan reverzibilni proces. S obzirom da Obuljen nije jaki partijski igrač, neće moći promijeniti politiku siromašenja Ministarstva. Ali bi se sigurno zaustavio proces radikalizacija sukoba u sferi kulture“, govori analitičar.

Hrvatski Tea Party

Kolokvijalno zvani Zakon o pobačaju koji Hrvatska baštini iz bivše države, drugi je svjetonazorski test za novog premijera, budući da neokonzervativne organizacije već duže vrijeme, uvozeći politiku iz Sjedinjenih Država, pokušavaju osporiti pravo žene na izbor. No to, kaže Gjenero, nije nova tendencija, a takav je sukob začet još tijekom devedesetih godina u HSLS-u, što je netipično za liberale.

„Danas toga više nema.  Ljevica je osim par redikuloznih izuzetaka na pro-choice poziciji, a konzervativni dio arene je blago na pro-life poziciji, poput predsjednice, ali bez sklonosti ka radikalizaciji i kriminalizaciji pobačaja. Postoji i društvena margina koja je radikalno pro-life. Istina, dio umjerenih demokršćana im se ne usudi otvoreno suprotstavljati. Pred Ustavnim sudom je rasprava o Zakonu o pobačaju. Malo znamo o zadnjim pozicijama ustavnih sudaca koji u Hrvatskoj nisu elita pravne struke. To su većinom drugorazredni političari i nešto tehničara koji poznaju pravnu proceduru.“ Prema viđenom, Plenković bi mogao voditi umjerenu politiku po ovom pitanju, potvrđuje naš sugovornik.

Poduzetnici su osjetljivi na „krpanje" zakona

No jedna je stvar za izglednog premijera ipak „prevruć krumpir“. Energetiku je, naime, pragmatično prepustio Mostu.  „Plenković je u teškoj poziciji. Hrvatska mora napraviti pomake u energetskoj politici, ali su Plenkovićevi prethodnici iz HDZ-a kontaminirali politički prostor. Kada je riječ o odnosima Hrvatske i Mola, racionalna bi bila politika kompromisa. Ona bi ga u javnosti dovela u tešku poziciju i našao bi se pod udarom optužbi da nastavlja koruptivnu politiku započetu u Sanaderovu razdoblju. Protiv te vjetrenjače se je teško boriti.“ Gjenero navodi da bi bolje rješenje bilo angažiranje svih relevantnih hrvatskih eksperata za energetiku u kreiranju konzistentne energetske politike. „Stručnjaka ima, ali će ih imati sve manje. Ina je obrazovala je ljude, a oni polako ulaze u seniorske godine, a mlađi ljudi svoje poslovne prilike traže vani. Što će biti manji, kapaciteti za ozbiljno vođenje energetske politike biti će manji.“ No to je problem s kojim bi se Hrvatska tek trebala susresti.

Ono od čega bi se Plenkovićeva garnitura trebala suzdržati, kaže naš sugovornik s početka ove priče Krunoslav Šarić, jest ishitreno donošenje zakona. „Ponekad je bolje ostaviti stvari kakve jesu, nego donositi nesigurnost u ekonomiju zbog kojih tvrtke ne mogu adekvatno planirati na srednji rok. Ako zakon ne valja, bolje ga je ukinuti, nego donositi deset podzakonskih akata“, zaključuje šef Udruge poreznih obveznika Lipa.