Pridnjestrovlje: nametanje ćirilice
5. listopada 2020
Gabriel je imao samo pet godina kada su se njegovi roditelji rastali. Ostao je s majkom u području Pridnjestrovlja, uskom dijelu zemlje na istočnoj strani rijeke Dnjestra, koje se nakon kratkog vojnog sukoba od Republike Moldavije odvojilo 1992. uz rusku pomoć.
Ni jedna zemlja na svijetu – čak ni Rusija – ne priznaje Pridnjestrovlje kao državu. Prema međunarodnom pravu, to područje pripada Republici Moldaviji.
Gabrielov otac Maksim, moldavski policajac, napustio je posao, otišao u Italiju i tamo se oženio Ruskinjom. U vrtlogu nove veze i novog života, ignorirao je pokušaje svog brata da ga uvjeri da pošalje sina u školu u glavnom gradu Moldavije Kišinjevu. U toj školi se govori rumunjski jezik, a diplome su međunarodno priznate. Umjesto toga dječak je ostao u školi u kojoj se predaje na ruskom, u Pridnjestrovlju.
„Maksim je želio da mu sin postane pravi muškarac i smatrao je da su Pridnjestrovlje i tamošnja vojska idealni za to – surovi kao i stara sovjetska vojska. Kaže da je sovjetska vojska i od njega napravila pravog čovjeka“, priča Gabrielov stric u razgovoru za DW.
Iz sigurnosnih razloga želi ostati anoniman, jer je službenik moldavske države u Kišinjevu.
Prisega na vjernost „domovini" koja ne postoji
Gabrielov stric s gorčinom govori da je dječak u stvari slijedio očevu želju i pridružio se vojsci separatističkog režima. Zakleo se na vjernost „domovini“ koja ni ne postoji prema međunarodnom pravu. Nekoliko mjeseci kasnije završio je u bolnici, nakon što su ga premlatili stariji vojnici u vojarni – po sovjetskoj tradiciji.
Danas mladić radi za službu sigurnosti samoproglašene Republike Pridnjestrovlje. Čak i na sprovod bake na drugoj strani rijeke Gabriela je pratio kolega višeg ranga – kako ne bi odavao navodne tajne Pridnjestrovlja. Na pogrebu mladić nije ni pogledao prema stricu. Poslije je odmah otišao, bez ijednog zagrljaja, bez ijedne riječi.
Takvi obiteljski sukobi niču na crti razdvajanja unutar obrazovnog sustava. U bivšoj sovjetskoj republici Moldaviji, u kojoj je nacionalni jezik sada rumunjski – velik dio sadašnje države pripadao je Rumunjskoj prije Drugog svjetskog rata – devedesetih godina ukinuti su stari sovjetski zakoni na području javnih škola i sveučilišta. Novi obrazovni sustav približio se suvremenoj europskoj obrazovnoj politici.
S druge strane, u proruskom separatističkom području Pridnjestrovlja, školski sustav je i dalje identičan onom u Rusiji. Samoproglašena vlada u Tiraspolu je 1994. čak zabranila upotrebu latiničnog pisma u školama – djeca su morala i rumunjski jezik pisati ćirilicom. Ta jezična anomalija postoji i danas.
Ovo je dio politike rusifikacije koju provodi separatistička vlada u Tiraspolu. U vrtićima se najmanje 90 posto djece u Pridnjestrovlju podučava na ruskom, devet posto na rumunjskom i manje od jedan posto na ukrajinskom jeziku. I to iako su obitelji po materinskom jeziku podijeljene gotovo na tri trećine koje govore rumunjski, ruski i ukrajinski.
Isto je u školama i na sveučilištima gdje se u preko 93 posto slučajeva govori ruski.
Pritisak na nastavnike, učenike i roditelje
Usprkos pritisku separatističkog vodstva, u Pridnjestrovlju i dalje postoji osam obrazovnih institucija na rumunjskom i s latinicom, koje su u nadležnosti moldavskog Ministarstva obrazovanja u Kišinjevu.
Od 2000. godine separatisti pokušavaju prisiliti ove škole da se pokore „zakonima" samoproglašene republike – uključujući i upotrebu ćirilice. Nisu se suzdržali ni od nasilja: 2004. policija je tjednima opkoljavala ove škole, a djeca su bila taoci. Tek su predstavnici misije OESS-a iz Kišinjeva uspjeli đacima dostaviti potrebnu hranu.
Kasnije su se roditelji, učenici i nastavnici iz Ribnite, Tigina i Grigoriopola obratili Europskom sudu za ljudska prava i zahtijevali pravo djece na obrazovanje. Sud je 2012. presudio da je došlo do kršenja prava na obrazovanje – i optužio Rusiju za održavanje pridnjestrovskog separatizma.
Osam škola na rumunjskom postoji i danas – ali pritisak je ostao. Nastavnike često poziva pridnjestrovska tajna služba, koja se prema sovjetskom modelu i danas naziva KGB. Policija nadgleda proslave prvog dana škole. Prije toga direktore škola policija „obavještava" da zastava Republike Moldavije ne smije biti vidljiva na proslavi.
Broj sudionika koji pohađaju škole gdje se govori rumunjski jezik se smanjio – dok ih je prije petnaestak godina bilo skoro 6.000, danas ih je samo 1.600, kaže za DW Ion Manole iz Promo-Lexa. Ova moldavska nevladina organizacija zalaže se za ljudska prava u Pridnjestrovlju.
Roditelji ovih učenika žive posebno opasnim životom. Budući da inzistira na tome da njegova kćer i dalje pohađa srednju školu na rumunjskom jeziku s latiničnim pismom, oca jedne maturantice policija Pridnjestrovlja uhitila je već tri puta. Djevojka se svakodnevno vozi ukupno 50 kilometara do škole i nazad kako bi ispunila svoj san: studij na sveučilištu – u Rumunjskoj.