Prijatelj Rusije na čelu Bugarske

Nova nestabilnost na granici između Turske i Europe koju potresa kriza – to će biti rezultat izborne pobjede bivšeg generala Rumena Radeva (naslovna fotografija) na predsjedničkim izborima u Bugarskoj. I to ne zato što je Radev proruski orijentiran, već zato što će zemlja u idućim mjesecima praktično ostati bez vlade. Mnogo veći problem je u tome što je Radev neiskusan i nacionalistički orijentiran i da je do sada politički bio uglavnom bespomoćan i bezbojan.

Premijer Bojko Borisov, čija stranka GERB pripada obitelji europskih narodnih stranaka, podnijet će ostavku najkasnije u utorak (15. 11.) zato što je njegova kandidatkinja za predsjednika države Cecka Cačeva dramatično poražena. Borisov je želio za nju mobilizirati birače tako što je već tjednima prijetio ostavkom, ali time nije mogao nadoknaditi njezinu nepopularnost i bezidejnost. Sada je on upao u vlastitu zamku i mora ostvariti svoju prijetnju.

Zapadni analitičari više puta su opominjali da će Rumen Radev, ukoliko bude izabran, voditi prorusku politiku. Taj dojam stvoren je zato što je on kandidat proruske Socijalističke partije i zato što je on faktički već priznao rusku aneksiju Krima. Taj dojam, međutim, vara. Politički naivne izjave bivšega generala o tome kome pripada Krim, kao i o nužnosti ukidanja sankcija Rusiji, mogu se objasniti isključivo njegovim nedostatkom političkog iskustva. Ljudi koji ga znaju smatraju da taj general koji se školovao u SAD-u i radio pri NATO-u, koji tečno govori engleski, njemački i ruski, ne namjerava preorijentirati vanjskopolitički kurs Bugarske i udaljiti je od Europske unije i NATO-a.

Predrasude prema Turskoj

Radev sa sobom donosi drugačiju opasnost: kao i najveći broj bugarskih časnika, on je kruti nacionalist koji gaji tradicionalne, bugarske predrasude prema susjednoj Turskoj, također članici NATO-a. Osim toga, bugarsko stanovništvo se nalazi na rubu masovne histerije u strahu od mogućeg izbjegličkog vala iz Turske. Devet od deset Bugara se plaši da će Turska za izbjeglice otvoriti granicu prema Bugarskoj i da će njihova zemlja biti preplavljena desecima tisuća Arapa i muslimana koji su u Bugarskoj krajnje nepopularni. Nisu slučajno ultranacionalisti prije tjedan dana, agresivnom kampanjom protiv stranaca i izbjeglica, osvojili 17 posto glasova u prvom krugu predsjedničkih izbora. Radev je bio prava osoba za mnoge birače u ovakvom vremenu: bivši general čvrste ruke, koji će zatvoriti granicu prema Turskoj i koji će, ako treba, suprotstaviti se tom susjedu. Premda u Bugarskoj predsjednik nema velikog utjecaja na politiku, on će poći tragom Orbana i Kaczynskog, te će Bugarsku povesti u smjeru država Višegradske skupine – osobito u vremenu kada Bugarska bude bez vlade.

Nesigurnost i strah

Potrajat će nekoliko mjeseci dok se ne organiziraju novi parlamentarni izbori, jer po ustavu predsjednik države Rosen Plevnelijev ne može raspisati izbore u mandatu koji mu istječe. Do novih izbora će zemlja koja je prilično nervozna ostati bez stabilnog političkog vodstva. Dolazi i zimska sezona, s velikim računima za grijanje, što Bugare često istjera na ulične prosvjede. Možda je to i nekakav ciničan plan Borisova – da ostavi ljude nekoliko mjeseci da se krčkaju u nesigurnosti i strahu, kako bi se on poslije vratio na bijelom konju, kao pobjednik na izborima.

U slučaju da takav plan postoji – on je izuzetno opasan. Naime, mješavina straha, nesigurnosti i nesnošljivosti prema strancima, osjećaj siromaštva i uvjerenje da je Bugarska zaboravljena od Europe, u kombinaciji s očekivanim masovnim prosvjedima koji će biti prožeti nacionalizmom, izuzetno je eksplozivna. I to direktno na fragilnoj granici između Turske i Europe koju potresa kriza.