Prijetnja smrću iračkom heavy-metal bandu

Među desecima tisuća Iračana, koji su napustili ovu sukobima zahvaćenu zemlju, nalaze se i četiri člana jedne bagdadske haevy metal skupine. Skupina se zove Acrassicauda, što znači „crni škorpion“. Grupa je u svijetu postala poznata nakon jednog snimljenog dokumentarca o njima dok su svirali u Iraku. Uz etničku i vjersku pripadnosti, biti izvođač haevy metal glazbe također je razlog da se netko u Iraku nađe na meti netolerantnih ljudi.

Svirajući na prepunom koncertu u istanbulskom klubu Kermanci, vrlo brzo su stekli nove fanove. Izvedba u turskom gradu ipak je samo sjena njihovog zadnjeg performansa u Bagdadu. Članovi grupe Marwan Riad, Firas Abdulrazaq i Faisel Talal pričaju: "Sjećamo se zadnjeg koncerta, svuda uokolo odjekivale su eksplozije i čuli se minobacači, a ljudi su bili nekako uplašeni". „Publika je uistinu riskirala svoje živote vraćajući se kućama.“ „Svoje su živote stavili na kocku samo da bi došli na koncert, a znali su da bi mogli biti ubijeni od kakve bombe na cesti. Ili čak samo zbog toga što su na sebi nosili heavy metal majice.» Takvo iskustvo im je glavna motivacija u njihovoj glazbi. Bubnjar Marwan Riad piše mnoge pjesme: "Možeš prepoznati o čemu se u njima radi po naslovu skladbe: Masakr, Poruka iz Bagdada, U pepelu, Podzemlje. To je naše životno iskustvo. To smo mi. U njima imamo vrlo mnogo žalosti i puno drame. No, još uvijek imamo i puno sretnih trenutaka u svojem životu, u kojima uživamo.»

Heavy metal opasan za život

No biti članom haevy metal grupe u Bagdadu uključuje i rizik gubitka vlastitog života, kako navode Riad i njegov kolega gitarist Firas: "Možeš biti ubijen iz bilo kojeg razloga, a haevy metal je nešto što je također razlog da te se ubije.“ „Reći ću vam nešto: oni imaju dugu, dugu listu razloga za smrt, tako se na njoj našla i rock glazba. Na garaži u kojoj smo vježbali našli smo mali komad papira, nalijepljen na vrata, na kojem je pisalo nešto kao 'pokušaji amerikanizacije i sviranje ove vrste glazbe; s tim morate prestati, ili...i još je stajao jedan datum na ceduljici'." I to ste shvatili ozbiljno, pitali smo glazbenike? "Tamo smo vježbali i tamo smo odlazili, sve dok to mjesto nije bilo bombardirano, kao i sva zgrada. Nakon toga odlučili smo otići u Siriju."

Preživljavanje u Siriji, kao i za mnoge iračke izbjeglice, nije bilo jednostavno, posebice kad su ostali bez ušteđevine. No, zahvaljujući jednom dokumentarcu napravljenom o njima u Bagdadu, haevy metal ljubitelji u čitavom svijetu poslali su im pomoć. Abdulrazaq i Riad kažu: "Dobili smo pomoć od svih naših fanove diljem svijeta. Postavili su jednu web stranicu na internet za donacije i nazvali otvoreni tekući račun za prijatelje 'Haevy metal Baghdada'. To je i naziv web stranice. A potom su ljudi počeli slati donacije. Tako smo skupljali novac, za karte za putovanja, i evo nas, tu smo." Na koncertu u Kemanciju, najpoznatijem istanbulskom klubu, nastupilo je nekoliko turskih vrsnih skupina, svirajući u popratnom programu, i prateći svoju iračku rock braću.

Vjerni prijatelji i još vjernija publika

Za Fatihu Tana iz grupe The Ancient (Korijeni) odluka o nastupu na koncertu nije bila teška: "Zbog pratnje iračkoj grupi, svirat ćemo večeras. Oni za sobom imaju teško vrijeme, a mi ćemo ih pratiti, jer sviraju našu glazbu. Jer je glazba nadnacionalna stvar. Nisu bitni vaša nacionalna pripadnost, vaša boja, vaša religija... Glazba je glazba. I ako se radi o vrlo cijenjenim muzičarima, mi ćemo im pomoći." A osjetnu podršku su pružili i posjetitelji koncerta: "Oni su uistinu vrlo dobri, oni imaju dušu. To je to što je uistinu bilo jako dobro. „Oni sviraju heavy metal. Zato ja to volim, jer sviraju haevy metal i jer imaju dušu, jer imaju osjećaj, jer su dobri. Zato ih volimo.

Za razliku od većine rock skupina, "škorpioni" ne maštaju o sklapanju ugovora s nekom producentskom kućom ili o slavi. Oni prije svega sanjaju o povratku kući, iako bi to, kako kaže Firas Abdulrazaq, moglo biti 'tko zna kada'. Planirate li povratak sbome domu, pitali smo glazbenike? "Ako stvari krenu nabolje, a to znači ako se poprave za100 %, onda bismo, onda se nadamo povratku doma". Ali taj povratak ne vidite u skoroj budućnosti? "Da budem iskren, ne." Barem za sada, prioriteti grupe Acrassicauda su da od UN-a dobiju izbjeglički status, uz nadu o mogućem ponovnom dolasku u Tursku i održavanju koncerta.