Prijetnje saudijskim ženama u Njemačkoj

"Gdje se skrivaš? Znamo da nisi u svom stanu." Ajaša* lista dalje. "Naći ćemo te, čak i ako odeš na kraj svijeta. Imamo ljude koji će te pronaći.”

Ajaša sjedi u kuhinji u majici i trenirci, a pred sobom ima fascikl. U njemu su skupljene sve prijetnje. Otisnute i prevedene kod sudskog prevoditelja za njemački jezik. U fasciklu je i ova poruka: "Veleposlanstvo ima ljude koji će u općini iskopati sve informacije o tebi.” Ona prepoznaje saudijski broj. Prijetnje dolaze od njezine obitelji iz Saudijske Arabije.

Ajaša je u svojim ranim 30-im i kao izbjeglica živi u Njemačkoj. Pobjegla je od svoje obitelji i od sustava koji čak i odrasle žene tretira kao maloljetne. Saudijskim ženama je za skoro sve potrebna suglasnost jednog muškog staratelja.

Kontrola preko smartphonea

Tako je bilo i kod Ajaše. Kamo god bi išla pratio bi je jedan od starije braće. Ili bi je vozač odvezao i vratio. Potom se trebala udati za čovjeka kojeg do tada nikad nije vidjela. S obzirom da joj je on od prvog trenutka bio antipatičan, Ajaša je skovala smion plan bijega.

Ukrala je mobilni telefon svog oca i udarila ga je, u nekom smislu, njegovim oružjem. Otac je koristio jednu aplikaciju pomoću koje je mogao nju kontrolirati. Riječ je o "Absheru”, elektronskom servisnom programu koji stoji u ponudi na internetskoj stranici saudijskog Ministarstva unutarnjih poslova. "Absher” se bez problema i besplatno može pronaći u App-Storeu i za Android i za Apple.

Na stranici stoji da je više od 11 milijuna korisnika već instaliralo ovaj program. Uz pomoć ove aplikacije muškarci mogu registrirati brojeve putovnica svojih žena, a zatim, ako to žele, unijeti zabranu putovanja za njih.

Za Ajašu je "Absher” od prokletstva postao blagoslov. Uspjela je promijeniti zaporku na aplikaciji kod svog oca. Potom je sama sebi dala dozvolu za putovanje i u kolovozu 2017. sjela u zrakoplov za Njemačku. "Nisam imala što izgubiti”, kaže ona.

Kada je nakon slijetanja predala zahtjev za azil, put ju je automatski odveo u Halberstadt – mali grad u njemačkoj pokrajini Sasko-anhaltskoj. U Halberstadt svoju podružnicu ima Savezna ustanova za migracije i izbjeglice (BAMF). I to je jedino mjesto na kojem se obrađuju zahtjevi za azil iz Saudijske Arabije.

"Platit ćeš glavom"

Tijekom postupka za dobivanje azila izbjegli u pravilu žive u centralnom izbjegličkom prihvatnom centru u Halberstadtu. Četiri žene s kojima je DW proteklih tjedana vodio intenzivne razgovore su uvjerene da ih druge izbjeglice s arapskog područja u centru prisluškuju. Jedna žena je, u nazočnosti DW-a, podnijela kaznenu prijavu protiv svog supruga u Saudijskoj Arabiji i protiv svoje cimerice u centru u Halberstadtu. Službenici su sat i pol uzimali njezinu izjavu.

Nedostaju konkretni dokazi. Tu se radi o sumnjama kao kod Nure i Mashael. Već po samom dolasku u Njemačku krenulo je s uznemirujućim porukama preko WhatsAppa. "Misliš li da ne znamo gdje si”, stajalo je odjednom na displeju telefona. "Saudijsko veleposlanstvo nam je dalo informacije. Platit ćeš glavom.” Obje žene su doživljavale prijetnje kao psihički teror. "Ima tako puno saudijskih žena koje nikada nisu imale šansu pobjeći”, kaže Mashael. "Ovo je sada prilika za nas da budemo njihov glas.”

Savezno Ministarstvo unutarnjih poslova u Berlinu je na pitanje DW-a, postoje li u prihvatnim centrima u Sasko-anhaltskoj špijuni, priopćilo da nema spoznaja o tomu. Ukazali su također na to da je to "u nadležnosti pokrajina”.

Pokrajinsko ministarstvo u Sasko-anhaltskoj je ovako odgovorilo:

"Problematika u vezi s izbjeglicama iz Saudijske Arabije je poznata u Sasko-anhaltskoj. Mjerodavne službe su razvile procedure da se odgovarajućim mjerama spriječe moguće opasne situacije za pogođene osobe.”

A na pitanje na koju problematiku se konkretno misli i koje mjere su poduzete, ministarstvo nije dalo dodatne informacije.

Surova smrt novinara Džamala Kašogija osvijetlila je to kako se Saudijska Arabija odnosi prema kritičarima režima. Kašogija, koji je živio u egzilu, početkom listopada su u saudijskom konzulatu u Istanbulu ubila 15-orica komandosa, koji su specijalno zbog toga doputovali, a potom njegovo tijelo isjekli na komade. Njegov leš do danas nije pronađen. Slučaj istražuju Ujedinjeni narodi.

Osim toga, spektakularni bijeg 18-godišnje Rahafe Mohamed al Kunun bio je na naslovnicama širom svijeta. Ova mlada žena htjela je pobjeći od svoje obitelji u Australiju, ali su je tijekom presjedanja u tajlandskom glavnom gradu Bangkoku u tome zaustavile tamošnje službe.

Deportaciju je izbjegla tako što se zabarikadirala u tranzitnom dijelu zračne luke i na svoju situaciju skrenula pozornost preko Twittera. Na kraju je dospjela pod zaštitu UNHCR-a. Rahaf je u međuvremenu dobila azil u Kanadi.

"Pod određenim okolnostima i smrtna kazna"

Drugi slučajevi nisu završili tako dobro, kao na primjer slučaj Dine Ali. I ona je u travnju 2017. pokušala pobjeći u Australiju. Zaustavljena je na Filipinima i deportirana u Saudijsku Arabiju. Od tada joj se gubi svaki trag. "Ako se žene vrate protivno svojoj volji, mogu biti optužene za neposlušnost i narušavanje ugleda”, objašnjava Rotna Begum iz organizacije za ljudska prava Human Rights Watch (HRW). Ona bi mogla dobiti doživotnu robiju ili čak pod određenim okolnostima biti osuđena na smrtnu kaznu. Begum je za DW potvrdila da su HRW-u poznati slučajevi, da "saudijske službe prave pritiska na žene da se vrate svojim obiteljima”.

"Mislim da iza toga stoji veleposlanstvo"

Također i Stefan Paintner iz "Sekularne pomoći za izbjeglice” u Kölnu smatra da su svjedočenja saudijskih žena vjerodostojna. Upada u oči, koliko su dobro informirane obitelji tih žena u dalekoj Saudijskoj Arabiji. "Ili obitelji traže pojedince koji bi ušli u trag ženama ili postoji neka centralna organizacija koja to radi za te obitelji”, kaže Paintner. "Ja mislim da iza toga stoji veleposlanstvo. Nemam dokaza, ali ovo nadgledanje prelazi mogućnosti koje obitelj može sebi priuštiti.”

On je uvjeren da se u prihvatnom centru u Halberstadtu vrbuje druge izbjeglice, kako bi podnosile izvještaje veleposlanstvu u Berlinu. "Mislim da nije posebno teško pronaći ljude. Ali, ne vjerujem da je u pitanju sofisticirana mreža agenata.”

"Kao na pladnju”

Početkom veljače 2019. je, prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova Sasko-anhaltske, 146 izbjeglih osoba registrirano u toj njemačkoj pokrajini. Njih 97 je dobilo pravo na boravak. Ali, i kada netko dobije pravo na azil ipak mora ostati u Sasko-anhaltskoj. Jer, za sve izbjeglice važi takozvano ograničenje mjesta boravka.

To konkretno znači da izbjeglice i nakon pozitivne odluke o azilu moraju ostati u pokrajini u kojoj su prošle postupak dobivanja azila. A njihova koncentracija na jednom mjestu olakšava potragu. U Halberstadtu, gradiću s 45.000 stanovnika, izbjeglice su saudijskim službama "ponuđene kao na pladnju” , žali se aktivist za pomoć izbjeglicama Stefan Paintner.

U opravdanim slučajevima je moguća promjena mjesta boravka, potvrdilo je za DW pokrajinsko Ministarstvo unutarnjih poslova. Zakonodavstvo dopušta "iznimke uz provjeru svakog pojedinačnog slučaja”. Ajaša je takva iznimka.

Nakon što joj je u listopadu 2017. odobren zahtjev za azil, dobila je mali stan u gradu Halleu, oko 100 kilometara od Halberstadta. Ali, kako je rekla, od početka se tamo nije osjećala sigurno. Jedne večeri je muškarac arapskog izgleda minutama stajao ispred njezinih vrata u hodniku. Ajaša je informirala policiju. Kasnije su joj objasnili da kaznenu prijavu nije mogla podnijeti jer se nije dogodilo ništa protivno zakonu.

U kolovozu 2018. netko je zakucao jednog jutra na njezina vrata. Jedna potpuno pokrivena žena je stajala pred vratima. "Djelovala je zbunjeno, kao da joj je potrebna pomoć”, prisjeća se Ajaša. Ali, kada je otvorila vrata, žena ju je gurnula u stan, a sa strane je izletio crnokosi muškarac s bradom. Njih dvoje su pretraživali stan, a Ajaša se u panici zaključala u kupaonicu. Ponovo je pozvala policiju i nakon toga preselila u sigurnu žensku kuću.

"Nitko te od nas ne može zaštititi"

A onda su iznenada stigle WhatsApp poruke iz Saudijske Arabije. Netko je njezinoj obitelji očito odao njezin njemački broj telefona. Ton poruke je bio više nego jasan. "Hoćeš li da ti otkrijem jednu tajnu, da znaš da smo te mogli uhvatiti?” - pisalo je u poruci. "Poznaješ li ljude koji su ušli u tvoj stan? Mi smo ih poslali, da znaš da bismo te mogli uhvatiti.”

To je trajalo dva dana. "Inače, samo je pitanje vremena kada ćemo otkriti tvoje novo boravište. Onda te nitko više neće moći spasiti.” Ajaša je kazala da saudijski broj s kojeg su poslane poruke pripada jednom od njezine braće.

U rujnu 2018. ona napušta Sasko-anhaltsku i odlazi u Hamburg, u anonimnost velikoga grada. Ovdje sada živi s novim mobilnim telefonom i novim brojem. Bez obzira na to ostaje na oprezu. Saudijsko veleposlanstvo u Berlinu, bez obzira na mnoge pokušaje da ga kontaktiramo, nije bilo spremno razgovarati s DW-om o sumnjama ovih žena.

Autorice teksta: Esther Felden i Nina Raddy (uz suradnju Hasana Husaina)

*Sva imena u ovom tekstu su izmijenjena.