Princeza Christina u boju protiv pirata

Na španjolskom ratnom brodu koji je dobio ime po drugoj kćerki kralja Juana Carlosa je borba s piratima u međuvremenu gotovo svakodnevnica: na znak uzbune pripadnici španjolskog mornaričkog pješaštva se smjesta spuštaju u pomoćne brodice, naoružane teškom strojnicom. U tren oka kreću u lov na sumnjivo plovilo, pod budnim okom najsuvremenije elektronike na zapovjednom mostu matičnog broda.

Infanta Christina zapravo nije baš najmlađa: građena je kao fregata još prije tridesetak godina, ali je upravo za ovaj zadatak opremljena tako da može i naći malene brodove pirata koje prijete trgovačkim brodovima pred ulazom u Adenski zaljev. Časnik Alberto Arcos: "Ovaj uređaj za noćno osmatranje je veoma koristan za lov na pirate i zapravo, to je jedno od naših najboljih oruđa. Njime po mraku možemo vidjeti malene glisere i na šest milja - to je preko deset kilometara. Velike brodove možemo vidjeti i na mnogo većoj udaljenosti."

Vojnici se pretvaraju u - policajce

Ovaj španjolski ratni brod je već dvije godine u području kojeg ugrožavaju pirati. Samo prve godine je Europsku uniju misija Atalanta koštala 8,3 milijuna eura, ali sve zemlje koje sudjeluju svojim brodovima u misiji, povrh toga same snose troškove za svoje vojnike. I to iako se vojnici, kada uoče čamac koji bi mogao pripadati piratima, zapravo pretvaraju u - policajce.

Časnik za odnose sa javnošću, Per Klingvall: "Kada se naši gliseri približavaju sumnjivim brodicama, možemo vidjeti kako posada baca predmete preko palube u more - ljestve, ručne bacače i takve stvari. Tada je prilično očito da to nisu obični ribari. Onda zaustavljamo brodicu i pretražujemo je kako bi našli dokaze da su doista pirati. Kada ih sakupimo, zarobimo posadu i prijavimo slučaj."

Bojni brodovi Europske unije su do sada otpratili preko 75 brodova kroz Adenski zaljev, a brinu se i za isporuku humanitarne pomoći koja je namijenjena Somaliji. Misija je nedavno produžena do 2012. jer se pokazalo kako su bojni brodovi pokazali rezultat: "Od početka naše misije u prosincu 2008. nije više otet niti jedan brod sa humanitarnom pomoći Ujedinjenih naroda. Njima stiže pomoć za milijun i 300 tisuća ljudi u Somaliji svakog dana. Naša nazočnost na otvorenom moru čini veliku razliku i more je postalo mnogo sigurnije. Doduše, još se događaju napadi pirata, ali naše prisustvo je smanjilo njihov broj."

Opasnost je manja - ali i dalje postoji

Doista, neupućeni se mogu začuditi, zašto se napadi pirata još uvijek događaju. Nije samo Europska unija u te vode poslala svoje bojne brodove: ratne mornarice mnogih zemalja, od Sjedinjenih Američkih Država pa do Indije i Kine, budnim okom prate sigurnost pomorskog prometa. I teretni brodovi su promijenili taktiku: u pravilu plove samo u konvojima tako da je piratima potrebna posebna doza drskosti ipak ih napasti.

Ali odgovor, zašto napada još ima je veoma jednostavan: već i sada se te "opasne vode" prostiru na golemom području, većem nego čitavo Sredozemno more, a pirati se odvažuju napadati brodove sve dublje na pučini Indijskog oceana.

S druge strane, uspjeh se ne može previdjeti: uhvaćeno je oko 120 pirata, a nakon mnogo nedoumica, riješeno je i pravno pitanje gdje će im se suditi. Uz značajnu financijsku pomoć tamošnjem pravosuđu i sustavu kaznionica, Kenija se pokazala spremnom voditi postupke. Ipak, kenijski inspektor Milicent Ouko ukazuje da vojnici europskih mornarica moraju ispuniti pravne pretpostavke za pošteno suđenje:

"Vojnici na brodovima mogu inicirati sudski postupak za piratstvo, ali moraju pružiti dokaze. Moraju pokazati, gdje su se brodovi točno nalazili kada su uhvaćeni, moraju pružiti fotografske ili video-zapise koji dokazuju da su se pirati opirali nadzoru, ili moraju dokazati protuzakonito porijeklo brodova i čamaca koje koriste pirati."

Kenija postavlja uvjete

U Keniji se za postupak protiv pirata brine i Ured za borbu protiv narkotika i kriminala Ujedinjenih naroda. Koordinator ovog specijaliziranog ureda Andrew Cole je zadovoljan suradnjom s ovom afričkom zemljom: "Promatrali smo sudske postupke i proveli mnogo vremena sa policijom Kenije i u tamošnjim zatvorima. Postupci su veoma temeljiti i ne mnogo sporiji nego što bi bili u Europi. Kenija je pokazala da je sposobna sama voditi te postupke. A svaki od optuženih za piratstvo, što donedavno u Keniji nije bio slučaj, ima pravo i na besplatnog odvjetnika koji bi zastupao obranu."

Ipak, i Kenija koristi priliku i postavlja nove uvjete. Sada želi da joj se plate i troškovi za one državljane Somalije koji su odslužili kaznu ili koji su oslobođeni optužbe, ali koji sami nemaju novca da se vrate u svoju domovinu. Ured Svjetske organizacije i Europska unija nije sklona popustiti pred novim financijskim zahtjevima pa tako već traži nove partnere gdje bi se piratima moglo suditi. Jedna zemlja se već pokazala spremna otvoriti svoje kaznionice za somalske pirate - mada je sama zapravo turističko odredište za mnogo imućnije turiste: otočka država Sejšeli, duboko u Indijskom oceanu.

Autor: Daniel Scheschkewitz / A. Šubić

Odg. ur.: S. Matić