"Princip Leskovac" - način na koji funkcionira čitava Srbija

Na slavnom Yaleu ima točno 9.323 zaposlenih, a do sada je diplomu tog sveučilišta dobilo 168.987 akademaca. Jedan od njih je i srpski ministar financija Lazar Krstić. Vjerojatno je u Sjedinjenim Državama navikao na elementarnu preciznost koju ilustriraju gornje brojke. Zato Krstić nije mogao sakriti čuđenje kada je, predstavljajući mjere štednje, rekao da se u Srbiji zapravo ne zna koliko ima zaposlenih u javnom sektoru. Svakako više od pola milijuna, možda i čitavih 700 tisuća?

Podatke nema ni Ministarstvo za lokalnu samoupravu. Na upit DW-a odgovaraju da su 4. studenog proslijedili "svim jedinicama lokalne samouprave, kao i gradskim općinama, upitnike na osnovu kojih će biti prikupljeni podaci o broju zaposlenih u organima, službama i drugim subjektima koji se financiraju iz javnih prihoda“. Riječ je, pišu, o "zakonu kojim se po prvi put uvodi karijerni službenički sustav na osnovama depolitizacije i profesionalizacije“.

Depolitizacija, koju su glasovito najavili novi srpski vladari, dakle tek treba stići posvuda svuda – od Beograda do Leskovca ili Požarevca - samo prvo da se konačno sazna koliko to ljudi prima plaću iz džepa poreznih obveznika. Kada se ne zna ni koliki je javni sektor niti koliki bi trebao biti, vladajuće stranke zapravo imaju bianco ček za udomljavanje svojih stranačkih kolega i rodbine. "Stranačko zapošljavanje je instrument za osiguravanje sigurne baze glasača i namirivanje članstva i aktivista“, kaže za DW Jovana Gligorijević, novinarka Vremena. "Ortačko-burazerski sistem je teško srušiti jer nitko nema pravu želju da to napravi“, dodaje ona.

Najvažnija kvalifikacija: članska iskaznica stranke

Ortakluci, nepotizam i iznad svega značaj članske iskaznice (vladajućih) stranaka, najbolje se vide kada se sa dvorskih visina Nemanjine 11, sjedišta srbijanske vlade, spusti na lokalnu razinu, recimo u Leskovac. Ovaj grad je godinama važio kao simbol glomazne javne uprave, a najave Srpske naprednjačke stranke, koja je i u Leskovcu glavni igrač, da će se prekinuti stranačko zapošljavanje zaboravljene su kada je završena izborna kampanja. Svi direktori tamošnjih javnih preduzeća odabrani su po "stranačkom ključu“, a kada smo to predočili gradonačelniku Goranu Cvetanoviću, on nam je odgovorio: "Evo, glasnogovorica mi nije član SNS-a, ali radi posao profesionalno. Šefica kabineta također.“

Onda slijedi pozivanje na famozni natječaj za izbor direktora: kada komisija boduje kandidate. Boduje ih pak tako da podobni "partijaši" uvijek budu prvi – lokalni odbornici onda samo usvoje prijedlog komisije. To je simulacija legalnosti, kaže za DW Miodrag Miladinović, zamjenik šefa lokalnih demokrata. "Uvjeti na javnim natječajima razlikovali su se u svakom poduzeću, prilagođeni su njihovom kandidatu koji je bio vršitelj dužnosti. Samo je još nedostajalo da priljepe sliku svog čovjeka u pozivu na natječaj“, priča ogorčeno Miladinović.

Dok naprednjak Cvjetanović (SNS) podsjeća da je čitava procedura bila javna čak "i previše transparentna“, demokrat Miladinović kaže da su natječaji imali samo zadaću amenovati kadrove koji su već dogovoreni po kafićima. "Na natječajima nije bodovana radna biografija, pa čak ni stručna sprema. Bodovao se jedino usmeni razgovor s kandidatom o funkcioniranju javne uprave što spada maltene u opću kulturu. Tako je direktor toplane postao poljoprivredni inženjer koji o energetici, termodinamici i toplovodima zna samo utoliko što je vidio dimnjak toplane“, kaže ovaj oporbenjak.

"Sve je isto kao lani..."

Upodobljavanje vlasti po Srbiji tipičan je sistem Kurte i Murte – tko matematički skrpi koaliciju odmah porezni novac vidi kao svoju "prćiju". U tome se nije puno razlikovala ni vlast Demokratske stranke. Leskovski demokrat Miladinović kaže da je svaka lokalna vlast u zadnja dva desetljeća povećavala broj zaposlenih. Priznaje da su u Leskovcu i za vladajućeg mandata Demokratske stranke stranački kadrovi vodili javne ustanove, a da su one toliko hvaljene "nestranačke ličnosti“ također bili simpatizeri stranaka. "Razlika je u tome što su tijekom našeg mandata svi direktori bili ljudi s referencama, biografijama i obrazovanjem“, tvrdi Miladinović.

Onom dijelu građana koji još nije učlanjen u neku "pobjedničku“ stranku čini se da je stranačka knjižica preduvjet za život. Mnogi od njih glasali su upravo za SNS zbog najave da će pokrenuti depolitizaciju. "Nitko me ne može uvjeriti da Vučić nije svjestan da je depolitizacija nemoguća. Pri tome sumnjam u njegovu iskrenu želju da se time pozabavi jer je prvi na listi onih koji bi izgubili bazu podrške“, kaže novinarka Jovana Gligorijević. Čak i svemoćni Vučić bi, dodaje ona, brzo izgubio podršku u stranci kada bi zaista zagazio u problematiku.

Zapošljavanje bračnog durga - "legalno i legitimno pravo"

Dok Vučić najavljuje otpuštanja u javnom sektoru tamo gdje je prekipjelo, njegovi lokalni moćnici očigledno još misle da još nije ni blizu uskuhalo. Većina političara vidi državu kao veliku socijalnu službu. "Da, zapošljavali smo i zapošljavat ćemo“, kaže gradonačelnik Cvetanović. "Od 800 ljudi koji dođu na razgovor 750 traži posao. Dok god je ovakva ekonomska situacija u Leskovcu, jedini način da pomognete nekim obiteljima jest da zaposlite nekog njihovog člana“, navodi on.

Posljednja vijest iz leskovačke čaršije je najavljena smjena direktorice biblioteke Svetlane Veličkovski, nedavno dovedene uzdanice SNS-a. "Pokušavam da u redove Srpske napredne stranke uvedem red i da to bude pokazatelj za druge“, objašnjava Cvetanović. Međutim, prema informacijama DW-a, direktorica će morati otići jer nije željela neograničeno zapošljavati kadrove koje joj šalje gradonačelnik. Kap koja je prelila čašu je dovođenje kadra Ujedinjenih regija – inače protjeranog iz kazališta – na mjesto "bibliotekara“, iako taj novi bibliotekar za novi posao nema kvalifikacije, ali zato ima krivičnu prijavu zbog pronevjere više od dva milijuna dinara javnog novca zloupotrebom službenog položaja.

U izjavi za lokalne medije, Cvetanović je kao jedan od grijeha Veličkovske naveo i njezin pokušaj da zaposli muža, ali u razgovoru za DW to negira zanimljivom rečenicom: "Valjda je legitimno i legalno pravo svakog člana naše zajednice da pokuša zaposliti svog supružnika ili člana obitelji.“ U skladu s tom devizom, kako kaže jedan izvor DW-a, Cvetanović također pokušava svoju bivšu suprugu progurati na mjesto direktorice leskovačke gimnazije.

Strah od racionalizacije

Sama Veličkovski odbila je razgovor i spustila slušalicu. Njezini suradnici nam neslužbeno prenose da su stajali iza svoje direktorice jer je posao obavljala stručno i uvijek branila profesiju. Čak je njih petnaestak tražilo prijem kod gradonačelnika kako bi izrazili neslaganje. Osim što je nezadovoljnicima predbacio što mu dolaze u radno vrijeme, Cvetanović kritizira: "Nigdje nisam čuo da zaposleni postavljaju i razrješavaju direktore, to radi 75 zastupnika Skupštine grada.“ Jedna zaposlena u biblioteci, koja je stala u obranu direktorice i pristala neslužbeno razgovarati s nama, negodovala je kada smo je pitali koliko uopće ima zaposlenih u leskovačkoj biblioteci. "Sada više nisam sigurna u Vaše dobre namjere“, rekla je.

Svi koji žive od poreznog novca boje se restrukturiranja i gubitka posla. "Cijela stvar se može okrenuti – ne kakvu poruku stranke šalju građanima, nego kakvu poruku građani sami šalju“, kaže Jovana Gligorijević i zaključuje: "Čitav ortačko-burazerski sistem je nastao mnogo prije Aleksandra Vučića, pa i prije višestranačja. Suština je u odsustvu svijesti o demokratskim procesima pa, ako hoćete, i u mentalitetu.“