Priprema li SAD kopnenu intervenciju u Siriji?

DW: Koliko je Vas iznenadila vijest da je SAD napao sirijsku zračnu bazu?

Michael Lüders: Bio sam jako iznenađen, jer nisam to smatrao mogućim da se američka vlada stvarno pokaže spremnom za takvo nepromišljeno djelovanje. Jasno je da tu postoji opasan potencijal za eskalaciju. U Siriji se događa zamjenski rat. Na jednoj strani SAD, EU, Turska i zemlje Perzijskog zaljeva žele pad Asada. Rusija, Iran i Kina to ne žele ni u kojem slučaju. Ako se, dakle, izvede takav napad kakav je sad naredio Trump, onda naravno postoji opasnost da neće ostati kod toga jednog napada, da stvar eskalira i da vrlo brzo na sirijskom tlu jedni nasuprot drugih stoje Amerikanci i Rusi.

Već se čula prva kritika iz Kremlja da je taj napad agresija, iako su Rusi ranije upozoreni i mogli su povući svoje vojnike. Nije zvučalo kao da će SAD i Rusija u skoroj budućnosti moći stvarno voditi razgovore o Siriji. Kako velika je sad opasnost da Rusija intervenira?

Konfrontacija je tu i očito ne postoji spremnost da se teži razumnoj nagodbi oko interesa i da se pregovara na ravnopravnoj razini. Utoliko je naravno velika opasnost da će se sukob nastaviti. S obzirom da prilikom ovoga napada, po onomu što znamo, nije ozlijeđen ni jedan Rus, u Moskvi će zacijelo registrirati taj napad bez novih reakcija. Ali, ako bude novih američkih napada, u kojima bi možda mogli nastradati i Rusi ili rusko oružje, onda Moskva to neće tolerirati i onda bi stvar mogla vrlo brzo eskalirati.

Što bi se u najgorem slučaju moglo dogoditi?

SAD u ovom trenutku vidi u Rusiji svog najvećeg geopolitičkog suparnika, a oni na dva ratna poprišta prikriveno ratuju međusobno: u Ukrajini i prije svega u Siriji. Asadov režim je ponovo zauzeo sve veće gradove, posljednji je bio istočni Alep u prosincu 2016. Može se reći da su Amerikanci izgubili ovu konfrontaciju s Rusijom u Siriji. I sad su očito utjecajni centri moći u Washingtonu spremni taj razvitak okrenuti unatrag, tako što idu na konfrontaciju u Siriji.

Ne zaboravimo da SAD namjerava nakon ustavnog referenduma u turskoj 16. travnja pokrenuti kopnenu ofenzivu s američkim elitnim postrojbama prema Raqqi, glavnom uporištu IS-a na istoku Sirije. 400 američkih vojnika već je stacionirano u Siriji. Uspjet će zauzeti Raqqu i što onda? Kako dalje? Tko će tamo vladati? Što će biti sljedeći zahtjevi? Hoće li možda uspostaviti zonu zabrane letenja? To bi bila taktika malih koraka koju Rusi ne bi prihvatili. Jer, zona zabrane letenja znači da ruski ili sirijski zrakoplovi više ne smiju uzlijetati. To bi u svakom slučaju značilo konfrontaciju. Kako će se to razvijati u ovom trenutku ne možemo znati, ali u svakom slučaju postoji najveći stupanj opasnosti.

Američka vlada je reagirala na navodni napad bojnim otrovom u Idlibu i taj napad pripisuje Asadovom režimu. Koliko je sigurno prema sadašnjim spoznajama da iza napada stoji Asadov režim?

Nemamo nikakvih sigurnih spoznaja o tomu što se u Idlibu stvarno dogodilo, a što ne. Zamisliva je svaka interpretacija, nedostaju nam jednostavno pouzdane činjenice. Jasno je, međutim, da je Idlib bio samo povod, izlika za ovaj vojni napad, koji geostrateški ima drugu pozadinu. Radi se o tomu da SAD nije spreman prihvatiti rusku i iransku dominaciju u Siriji. Trumpova vlada se i dalje ne slaže s time da se Iran prihvati kao utjecajni čimbenik u toj regiji. Da je bilo po Trumpovom već bi bio otkazan atomski sporazum s Iranom, koji je sklopljen 2015. u vrijeme Obame. Mislim da ovdje imamo taktiku malih koraka postupne konfrontacije, koja, međutim, neće voditi ni čemu osim daljnjem razaranju Sirije.

Michael Lüders je politolog, stručnjak za islam i publicist. On je predsjednik Njemačko-arapskog društva i savjetnik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova.

Intervju je vodio Marc Saha.