Privatizacija problematičnog kolosa

Prvi dan poslovanja dionicama Agricultural Bank of China (AgBank) bio je za Peking ogroman uspjeh. Očekuje se da će od prodaje dionica prispjeti oko 20 milijardi dolara, ali je samo na burzi u Hong Kongu zanimanje bilo čak deset puta veće od kontingenta koji je namijenjen za tu burzu. Zapravo još nije niti objavljena cijena dionice: to će biti određeno 6. srpnja za burzu u Hong Kongu, a dan kasnije za burzu u Šangaju - jedinim burzama gdje će se dionicama te banke za sada trgovati. "Prava" trgovina će početi tjedan dana kasnije, i to 15. srpnja u Šangaju a 16. u Hong Kongu.

Najproblematičnija od četiri sestre

Iako je lako moguće da će djelomična privatizacija AgBank donijeti Pekingu više novca čak i nego djelomična privatizacija Industrial and Commercial Bank of China (ICBC) koja je prije par godina ispala "teška" 22 milijarde eura, to je uopće postalo moguće tek nakon velikih - i skupih kozmetičkih preinaka u najproblematičniju banku od "Velike četvorke". Uopće, bilo je planirano da se AgBank pošalje na burzu još 2006., ali se pokazalo da se trebaju riješiti golemi problemi - i veliko je pitanje, jesu li oni doista otklonjeni jer su utkani u samu osnovu Poljoprivredne banke.

Komunistička Kina je u svojem planskom gospodarstvu (i iako je tu još na stotine malih i lokalnih banaka), financijsko poslovanje osnovala na četiri stupa: Bank of China je bila zadužena za vanjsku trgovinu, China Construction Bank je bila tu za velike investicije. Industriju je pokrivala Industrial and Commercial Bank of China - i tu je osobno Mao Ce Tung primijetio kako uopće nema banke koja bi pokrivala kinesku provinciju i poljoprivrednu proizvodnju. Takve riječi Velikog vođe nisu mogle ostati dugo bez učinka: samo dvije godine nakon revolucije stvoren je pravi bankovni mastodont. Podaci o ovoj banci će oduzeti dah baš svakom u bankarskom sektoru čitavog planeta: banka ima 350.000.000 mušterija, a imutak - kako objavljuje Financial Times Deutschland, premašuje 1.135.000.000.000 (bilijun i 135 milijardi) eura.

Koliko je Obrovaca tek u Kini?

Ali već tu je i golema zamka i golema prilika za AgBank i sve one koji su odlučili tamo povjeriti svoj novac. Obzirom da već davno ne postoji komunistička "podjela rada" među bankama, Poljoprivredna banka se može pohvaliti sjajnom pozicijom i golemom mrežom od 24 tisuća podružnica na mjestima u kineskoj provinciji gdje ljudi možda još nisu niti čuli kako postoje i druge banke osim Agricultural Bank of China. Za nju radi vojska od gotovo 442 tisuća suradnika, a tu je i najveća mreža od 30 tisuća bankomata u zemlji. To sve zvuči sjajno - ali je istovremeno i problem koji je i izazvao toliko kašnjenje odlaska na burzu: čak niti pola milijuna suradnika ne mogu jamčiti da će svi dani krediti otići tamo gdje trebaju i da će banka vratiti svoj novac. Štoviše: iako je to zabranjeno (i prema kineskom zakonu bi prekršitelje mogao čekati čak i streljački stroj), AgBank je do koljena upletena u kojekakve lokalne poslovne odluke i sumnjive investicije nastale tek političkom odlukom. Koliko ima takvih "kineskih Obrovaca" - teško je reći, ali mnogo govori i potez Pekinga uoči slanja ove banke na burzu.

Jer Kina nije dugo oklijevala kod pitanja što učiniti s "trulim kreditima" koje opterećuju poslovne knjige njezinih banaka. Konačno, najveći dioničar svih banaka "Velike četvorke" je bio i ostat će kineska država, tako da je potezom pera AgBank prebacio "trule" investicije u vrijednosti od čak 100 milijardi eura u poseban državni fond - nešto kao što bi se u Njemačkoj zvao "Bad Bank", samo što kod ove kineske banke nisu bili problematični krediti u inozemstvu - što je oznaka ove svjetske krize, nego krediti u samoj zemlji. Tek tim potezom je udio nepouzdanih investicija Poljoprivredne banke pao sa 24% na samo 2,5% koncem ovog ožujka - i banka je time postala "zrela" za burzu.

Prava eksplozija kredita

Iako je malim dioničarima u AgBank možda utjeha da će i dalje imati zaštitu Velikog brata iz Pekinga, teško je vjerovati da se prestalo stvarati nove Obrovce. Štoviše, Charlene Chu iz pekinške podružnice agencije Fitch ukazuje i kako je u godini najveće svjetske krize, 2009. Kina bila upravo preplavljena kreditima. Porast volumena iznosio je čak čitavu trećinu, što je preko jednog bilijuna eura. Golema većina tih kredita je otišla u - projekte lokalne samouprave i u poslove s nekretninama. Ni u u najboljem slučaju ništa od toga ne jamči neke ozbiljnije prihode u dogledno doba pa se utoliko - i usprkos velikom zanimanju ulagača za dionice AgBank - prije može očekivati pad vrijednosti njezinih dionica.

Autor: A. Šubić (FTD/AP/Reuters/dpa)

Odg. ur.: D. Dragojević