Priča o ujedinjenu nije stvar statistike

Obljetnicama upravljaju statistike. Brojevi i podaci, koji daju informaciju o stanju Njemačke 20 godina nakon ujedinjenja. Mnoge od tih statistika pokazuju kako su u posljednja dva desetljeća također počinjene i greške, da još ima nepravde, da je dvostruko veći broj nezaposlenih na istoku Njemačke, da ljudi na zapadu Njemačke za isti posao dobijaju veće plaće nego na istoku... Sve se to može pročitati u nizu pametnih, znanstvenih studija - ali kakav to značaj ima u kontekstu Njemačke i ujedinjenja? Ne prevelik.

Najveći i još uvijek nezavršeni projekt njemačke poslijeratne povijesti ne može se mjeriti i iskazivati brojkama. Naravno da je za građane nekadašnje Zapadne Njemačke itekako osjetan financijski teret, izazvan milijardama eura transfera za Istočnu Njemačku, koji će se još dugo isplaćivati. No znatno veći izazov stajao je pred stanovnicima bivšeg DDR-a, koji su nakon političkog i ekonomskog raspada njihove države morali graditi život na novim temeljima. Takve uspjehe njemačko društvo još nije priznalo. Umjesto toga, previše se kuka, iako su žalopojke nakon 20 godina više izraz čiste politike interesa, kako na istoku, tako i na zapadu zemlje.

Nitko ne može očekivati da za samo 20 godina srastu dva potpuno različita društvena sustava Savezne Republike Njemačke i DDR-a. Onaj tko danas, 20 godina nakon ujedinjenja, traži brisanje razlika između zapadnog i istočnog dijela, taj nije shvatio povijesnu dimenziju ujedinjenja.

Nema vremena za eksperimente

Na to ne utječe ni činjenica da je od pada Zida i od 3. listopada 1990. napravljeno mnogo grešaka. No danas se zna kako arhitekti njemačkog jedinstva tada nisu imali vremena za eksperimente. Oni nisu imali vremena za lagano zbližavanje dviju njemačkih država. Oni su morali iskoristiti povijesnu priliku u trenutku kada se tada postojeći svjetski poredak radikalno mijenjao. To su i učinili. Naravno da je bilo prebrzo obećati ljudima kako će proces ujedinjenja trajati samo nekoliko godina i kako će troškovi biti sagledivi i u granicama mogućeg, kao što je to uradio tadašnji kancelar Helmut Kohl. Ove rečenice i danas su jeftina municija sugovornika tijekom neformalnih rasprava, ali ipak ne mogu umanjiti učinak Kohla i drugih koji su radili na ujedinjenju.

Njemačka je ujedinjenjem profitirala u svakom pogledu. To također podrazumijeva, a to nije malo, da je Njemačka postala šarenija, otvorenija, životnija i opuštenija. Naučila je kako se treba ophoditi s otvorenim pitanjima, proturječnostima i sukobima. Da ih prihvaća, a ne da ih pokušava pomesti pod tepih. Njemačka ne traži odgovore tako što lovi u mutnom, ne, ona otvorenih očiju gleda na stvari, promatra, razmišlja i pita. Njemačka je laboratorij, društvo u srcu Europe koje se stalno suočava s izazovima, promjenama i novim iskustvima. I to je rezultat ujedinjenja. I govori znatno više o zemlji nego sve statistike.

Autor: Marc Koch (Jasmina Rose)

Odg. urednik: Nenad Kreizer