Promjena vodstva u jednopartijskoj diktaturi

Već sama činjenica da organizacija koja ima 80 milijuna članova održava partijski kongres, vrijedna je vijesti. Još veće značenje ovaj kongres dobiva zato što se održava svakih pet godina. Nesporno je njegovo značenje za svjetsku politiku i zato što ova partija kontrolira drugo gospodarstvo svijeta i najbrojniju vojsku opremljenu atomskim oružjem i interkontinentalnim raketama. Ali, kongres je prije svega značajan zato što se mijenja vodstvo partije, a time i državni vrh.

Kolektivno vodstvo

Organizacija smjene vodstva u autoritarnim sustavima je složen politički manevar. Kineski komunisti su pokušali malo ublažiti taj proces koji se često odvijao nasilno i kaotično. Moto glasi "kolektivno vodstvo". Na čelu države više ne bi trebali stajati veliki vođe kao što je bio Mao Ce-tung ili Deng Xiao-ping, već tim tehnokrata. To su zapravo devetorica članova Stalnog odbora Politbiroa. Svakih deset godina vrhovno vodstvo se mijenja. Za njih postoje strogi starosni kriteriji. Tako su na primjer na posljednjem partijskom kongresu 2007. u Centralni komitet primljeni samo oni koji su rođeni poslije 1940. Na 18. Partijskom kongresu od devet članova, sedam će biti smijenjeno.

Odozgor prema dolje

Teoretski, prema statutima Komunističke partije, proces određivanja vodstva odvija se odozdol prema gore. Više od 2.200 delegata na partijskom kongresu bira članove Centralnog komiteta – ukupno 350. Centralni komitet pak bira iz svojih redova 25 članova Politbiroa. Iz tih redova dolazi devet političara Stalnog odbora, od kojih je jedan Generalni sekretar partije. Državna i partijska vlast su jedno. Tako je Generalni sekretar istovremeno i predsjednik države, a predsjednik vlade i predsjednik parlamenta automatski se nalaze u stalnom odboru Politbiroa. Ali, u stvarnosti ovaj proces se prije odvija odozgor prema dolje: partijski vrh bira članove Centralnog komiteta, a partijski kongres samo odobrava. I tako to ide dalje: Centralni komitet potvrđuje pripremljenu listu kandidata za Politbiro i njegov Stalni odbor.

Tržnica moći

Unaprijed je utvrđeno tko će biti član najužeg kruga vlasti. Najvažnije snage u ovoj odlučujućoj borbi su umirovljenici: bivši članovi Politbiroa i umirovljeni političari koji iz pozadine vuku konce: na prvom mjestu treba spomenuti bivšeg šefa države i partije Jianga Zemina, ali i bivšeg premijera Lija Penga. Sadašnjeg šefa partije i države Hua Jintaoa i njegovog predsjednika vlade Vena Jiabaoa čak je osobno još 1997. izabrao pokojni „arhitekt reformi“ Deng Xiao-ping. Važna tržnica za odmjeravanje odnosa moći između različitih frakcija unutar Komunističke partije jest kupalište Beidaihe na istočno-kineskom moru, brzim vlakom udaljeno samo dva sata od Pekinga. Prošlog ljeta su ovdje u diskretnim vilama na plaži, iza zatvorenih vrata, vođene žestoke borbe oko budućih članova Politbiroa.