Protiv Orbanove Mađarske je najbolje oružje - satira

Dobrodošli u Mađarsku! (nedjeljom zatvoreno) Ne treba nam žičana ograda - dovoljno je da napišemo iznos naših plaća na granici.

Nakon što je propao referendum mađarskog premijera Orbana protiv primanja izbjeglica iz Europe makar je vladajuća stranka na propagandu potrošila 20 milijardi forinti (gotovo 650.000 eura), još veća sramota što joj je najteži udarac zapravo dala posve mala i satirična stranka Gerga Kovacsa.

Orbanova stranka Fidesz je po čitavoj državi nalijepila plakate s pitanjem "Znate li?" o izbjeglicama - i tu onda građanima "objasnila" njihovu navodnu sklonost kriminalu i terorizmu, nerad i neobrazovanost. Kovacseva Stranka psa s dva repa (Magyar Kétfarkú Kutya Párt, MKKP) se rado priključila toj Orbanovoj kampanji, ali s nešto drugačijim sadržajem: "Znate li? Milijun građana Mađarske želi iseliti u Europu.", "Znate li? Većina korupcije otpada na onu političarima.", "Znate li? Stablo vam može pasti na glavu.".

Još je više srdžbe vlastodršcima uzrokovala činjenica da je MKKP doista utjecao na ishod čitavog referenduma. Stranka psa s dva repa je pokrenula kampanju Nemigen - otprilike "Neda" - gdje su građane pozvali da zaokruže i "ne" i "da" na listiću referenduma. Na koncu je ispalo da je tako bilo ispunjeno preko 6% listića, što je daleko više od 0,5 do 2% neispravnih glasačkih listića na prethodnim referendumima. Jedno izborno mjesto u budimpeštanskom XIII okrugu je prebrojalo čak 39,44 % neispravnih referendumskih listića.

Kako riješiti državni dug? Posve jednostavno!

"Smijeh je mnogo bolje sredstvo nego mrziti političare. Jer ako im se ljudi smiju, ne mogu baš ništa učiniti protiv njih", objašnjava Kovacs na stranačkom sastanku u Budimpešti. Sakupilo se četrdesetak "pasivista" - u toj stranci se oni ne zovu aktivisti - kako bi dogovorili što će činiti u 2017. godini. Na proljeće se u Budimpešti održavaju općinski izbori i Kovacs već ima ideju za najvažnije izborno obećanje: "Naš kandidat će obećati da nikad neće uopće doći u općinu gdje ga se izabire. Ljudi ne vole političare pa tako mislim da je to dobra strategija. Ali on će obećati i mnogo toga za drugu općinu, tamo gdje on i stanuje", kaže osnivač stranke.

Ova satirična stranka je zapravo nastala iz konceptualnog umjetničkog projekta koji je još 2004. promovirao "sportsku cigaretu". Jedna od mnogih inicijativa je bio i njihov prijedlog kako da Mađarska riješi svoj državni dug. Odgovor je sasvim jednostavan: "Svi ćemo se praviti da ne razumijemo engleski." A kao odgovor na mađarski nacionalizam su se proslavili i akcijom kojom su tražili da Mađarska postavi svoje državne granice kakve su bile prije 1920. godine.

Naime, Mađarska se tek nakon toga proširila na 72% svog sadašnjeg teritorija. Tako su se pojavile i parole poput: "Da li vam je dosadno putovati satima i još uvijek biti u zemlji? Što vas je briga za Baranju? Odbacimo bespotrebna područja oko naših granica!" pisali su u akciji kojom ne traže Veliku, nego Malu Mađarsku.

Zasluga Orbana: oživio je političku satiru

Ali ispred svega je Viktor Orban i njegova konzervativna populistička stranka Fidesz. Eszter, jedna od "pasivista" MKKP-a i studentica budimpeštanskog sveučilišta, nam objašnjava: "Sve to gotovo naliči Monty Pythonu, sve je i previše apsurdno. Ozbiljno, pogledajte te ljude koji vode našu zemlju. MKKP je najzdravija reakcija na sve to."

Karikaturist Marabu čiji su crteži redovito bili i na stranicama Nepszabadsaga kojeg je jedan prijatelj Orbana kupio da bi prošlog listopada obustavio njegov tisak, kaže nam da i satira zapravo ovisi o slobodi tiska. "Možete se šaliti samo o onome što ljudi znaju", kaže novinaru DW-a.

Ali on kaže kako ima nečeg i pozitivnog u Orbanovoj politici: opet je počela kolati politička satira. Kaže nam jedan vic iz socijalističkog doba u Mađarskoj: "Zašto se rade klozet-papiri u dva sloja makar smo toliko siromašni? Zato jer Mađarska mora uvijek poslati jednu kopiju svega u Moskvu." Ali padom socijalizma u devedesetima političke šale su nestale, kaže nam Marabu: "Trudio sam se da im vratim život, ali nisu funkcionirale. Politička atmosfera jednostavno nije bila za takve šale." No u Orbanovo doba se to promijenilo: "Posljednjih godina građani ne samo da preziru političare nego ih aktivno mrze. Tako su se vratile i stare političke šale."

I tu nam daje primjer jednog vica koji kruži Mađarskom: U mađarskom parlamentu je izbio požar. (Glasnogovornik Orbanove stranke Fidesz) Laslo Köver juri u zgradu u plamenu kako bi spasio zastavu Transilvanije (pokrajina u susjednoj Rumunjskoj). Antal Rogan (šef odnosa sa javnošću Orbanove stranke koji je upleten u brojne slučajeve korupcije) također juri u zgradu parlamenta u plamenu da bi se vratio s Guccijevom torbom punom novčanica. Nakon njih u gorući parlament juri i starija čistačica. "Pa što si ti zaboravila?" pita je stražar na ulazu. "Zaboravila sam zaključati vrata ureda Viktora (Orbana)."

Sve do mržnje...

I karikaturist nas upozorava na okrutnost ove šale jer je i raspoloženje koje se širi zemljom veoma loše, "sve do mržnje. To je zapravo tužno", kaže Marabu.

Jedan od stripova Marabua (kojeg ovdje objavljujemo) se bavi i pitanjem prihvata izbjeglica u Mađarsku i Orbanove politike koja svakako želi spriječiti njihov dolazak u Mađarsku:

- 'Stoj', kaže mađarski graničar izbjeglici. 'Musliman?'

- 'Ne, ja sam kršćanin.'

- 'Onda dobro', odgovara graničar. 'Čekaj malo...' graničar se predomislio: 'Jako kršćanin?'

- 'Naravno da ne', odgovara došljak. 'Tek normalan površan kršćanin. Nikakva solidarnost, nikakva bratska ljubav i nikakve gluposti kakve širi Isus i Papa.'

- 'Ah, dobro. Ulazi onda.'