Puljanin koji taksira Dublinom

Dok ljeti u Pulu dolaze raditi taksisti iz gotovo svih krajeva Hrvatske, jedan Puljanin od početka godine taksira u glavnom gradu Irske. Na taj životni preokret se odlučio Zoran Milosavljević kojeg se u Istri mnogi sjećaju kao voditelja popularne TV emisije Moja Istra, ali i po pivnici, koju je vodio, u kojoj je bila najveća ponuda svjetskih piva u ovom kraju.

Što ga je nagnalo da sve to napusti i odluči započeti od nule u Dublinu? Milosavljević kaže da je odlaskom u Irsku želio sanirati financijske probleme u koje je upao kao poduzetnik. "Kad sam stigao u Irsku radio sam što god se moglo raditi, paralelno sam gurao tri posla. Razmišljao sam koji smjer odabrati da budem fleksibilan s odlascima k svojima u Hrvatsku i da mogu pratiti svoje goruće obveze. Uvelike mi je u tome pomogao jedan dugogodišnji prijatelj koji mi je sugerirao da probam s taksijem. I tako sam krenuo u tom pravcu", započeo je svoju životnu priču Puljanin s privremenom adresom u Dublinu.

Je li zarada tamo puno veća da se zbog toga odlučio odseliti? Odgovara da u Dublinu ima jako puno taksista, ali ima posla za sve tijekom čitave godine jer kod putnika postoji navika vožnje taksijima zbog lošeg javnog prijevoza. "Taksist može organizirati svoje vrijeme i ukoliko želi, tada ima prilike zaraditi puno više. Da se može s nekoliko vožnji zaraditi i otići spavati - to je mit. Onaj tko želi zaraditi mora biti spreman raditi prosječno 12 sati, noćima, nedjeljama i praznicima. I tek se onda može biti zadovoljan zaradom", otkriva nam Milosavljević.

Dodaje kako postoji stalna potreba za novim taksistima što pokazuje podatak da je prošle godine lokalna uprava oglasila nedostatak 1.600 taksista u Dublinu. Naglašava da su ljudi zainteresirani za ovaj posao zbog novca, ali budući da radno zakonodavstvo omogućuje da rade više poslova - nekima je to samo povremeni posao čime obogaćuju kućni budžet.

Upitali smo ga pod kojim uvjetom bi se vratio raditi u Hrvatsku. Odgovara da bi to već sutra učinio kada bi mogao zaraditi samo pola novca koji može zaraditi u Irskoj, ali i da se ne mora nužno baviti privatnim poduzetništvom.

Radije taksiraju nego da konobare

Na početku turističke sezone u hrvatskim medijima su se učestalo mogli slušati apeli udruge poslodavaca kako poslove nema tko odraditi. Krivci su im bivši radnici koji u velikoj mjeri napuštaju zemlju u potrazi za bolje plaćenim poslovima u drugim članicama EU-a. Hrvatska Vlada je poslodavcima izašla u susret i svega dva dana prije ljeta odobrila "uvoz" do 5.000 radnika za poslove u turizmu i građevini.

Ništa novo - reći će dobri poznavatelji prilika u Hrvatskoj. Zaista, i proteklih godina bilo je posve uobičajeno susresti mnoge građevinare iz istočnih zemalja kako grade u Hrvatskoj. No, od ove je godine posve uobičajeno naći konobara, koji služi na hrvatskoj obali, a da ne zna govoriti hrvatskim jezikom. To ukazuje da mnogi Hrvati manje vole konobariti i raditi u građevini, a stanje na cestama nam ukazuje da više vole prevoziti putnike.

Otkako je lani Sabor izmijenio Zakon o prijevozu u cestovnom prometu prestao je otvoreni sukob "Uberovaca" i taksista na hrvatskim cestama. Tržište je liberalizirano, a u praksi to znači da su sada gradovi na obali puni "Uberovaca" koji voze automobile registarskih oznaka iz svih krajeva Hrvatske.

Reklo bi se da su kontinentalci došli pobrati koji turistički novčić. Ranijih godina su taj novčić mnogi tražili u ugostiteljstvu ili na gradilištu, a sada sa svojim Uber i Bolt vozilima za prijevoz putnika. Koliko ih je, o tome nema službenih statističkih podataka, jer vozači koji posluju putem digitalnih platformi mogu mijenjati mjesto rada u Hrvatskoj kako i kada požele.

Cjelodnevnim radom do 500 kuna zarade

Što je toliko primamljivo u tom poslu da mnogi radije biraju voziti nego graditi ili opsluživati turiste? Odgovor na to, i brojna druga pitanja, potražili smo početkom kolovoza od dva sugovornika u Zračnoj luci Pula. Jedan je vozač Ubera koji je zagrebačko ljeto zamijenio pulskim, a drugi je lokalni taksist. Zbog osjetljivosti teme oba sugovornika su pristala razgovarati pod uvjetom da ne objavimo njihove podatke u javnosti.

Vozač Ubera kaže da je posao prijevoza putnika jako popularan u Hrvatskoj jer omogućuje vozačima da rade onda kada to požele ili dan provedu neradno, a pritom se ne trebaju opravdavati šefu. "Takvo što je posve nemoguće onima koji rade u građevini ili u ugostiteljstvu. Uz to, prijevozom putnika se zarađuje više nego u mnogim drugim poslovima", kaže nam vozač Ubera koji je izračunao da se cjelodnevnim radom može ostvariti čista zarada od 500 kuna, odnosno upola manje ako radi samo prijepodne ili poslijepodne.

U pola sata, koliko smo proveli u razgovoru s vozačem Ubera kraj Zračne luke Pula, primio je desetak poziva na vožnju. Nije prihvatio niti jedan jer je procijenio da bi malo zaradio s obzirom da su pozivi upućeni iz centra Pule, a tamo ne želi voziti zbog velikih gužvi.

Koliko je velika potražnja za takvim tipom prijevoza putnika osobno smo se uvjerili prebrojavajući odrađene vožnje u Zračnoj luci Pula. U 30 minuta smo izbrojali sedam vozača Ubera i Bolta koji su dovezli, a mnogi odmah i odvezli druge putnike. Istovremeno je tek jedan lokalni taksist dobio priliku za vožnju, a iza njega je 20-ak drugih vozača, u vozilima, strpljivo čekalo.

Taksisti mi otkrivaju da putnici preferiraju Uber jer naplaćuje 80 kuna vožnju do centra Pule, a klasičan taksi 200 kuna. Lokalni taksist nam je komentirajući konkurenciju rekao da Uberovci ne rade štetu samo njima već i samima sebi. "Zbog puno više odvoženih kilometara njihovim će vozilima biti potrebni češći servisi, a kada ih odluče prodati izgubit će puno novca zbog velike istrošenosti vozila. Oni nisu svjesni da će im prihod od brojnih jeftinih vožnji na koncu donijeti velike gubitke", komentirao nam je lokalni taksist.

Komentirajući veliku popularnost posla prijevoza putnika ovaj naš sugovornik kaže da danas ljudi sve više teže individulanim poslovima bez utjecaja tima ili šefa i zato odabiru taksiranje gdje rade za sebe i svoj račun.