Kraj prijateljstva
Čak i moćni predsjednici su samo ljudi. I oni, kao i svi, osjećaju bijes i ogorčenje kada misle da su ih prijatelji izdali. Samo što predsjednici imaju veće mogućnosti da svoje razočaranje objelodane. U svakom slučaju Vladimir Putin je svoje godišnje obraćanje pred državnim vrhom i pred uglednim predstavnicima ruskog društva iskoristio za javni raskid prijateljstva s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom.
A prije nekoliko tjedana Erdogan je posjetio Moskvu kako bi s Putinom otvorio najveću džamiju u Rusiji. Obje strane su hvalile odlične bilateralne odnose, koji su se posljednjih godina stalno poboljšavali.
Međutim, poslije obaranja ruskog bombardera SU-24 u graničnom području između Sirije i Turske Putinov svijet se okrenuo za 180 stupnjeva. Turska, i Erdogan osobno, su novi Putinovi neprijatelji. Ruski predsjednik doduše nije naveo ime svog turskog kolege, ali je „vladajuću vrhušku“ optužio za suradnju s teroristima. Obaranje ruskog zrakoplova je označio kao ratni zločin za koji će se počinitelji pokajati. Ne mareći za diplomatski takt Putin je rekao da je Alah kaznio „vladajuću kliku u Turskoj“ jer im je oduzeo razum. Prevedeno s ruskog to znači – prijateljstvu je definitivno došao kraj.
Putin je doduše isključio vojni odgovor Rusije na tursku politiku, ali je najavio dodatne kaznene mjere, bez njihovog bližeg određenja. Vjerojatno se može računati s povlačenjem projekta izgradnje ruskog plinovoda do Turske, ali i izgradnje atomske centrale u Turskoj.
Putinovi žestoki napadi sigurno nisu prouzročeni samo njegovom osobnom srdžbom. Iza nove protuturske retorike može se prepoznati jasna politička kalkulacija Kremlja. Cijela propaganda protiv Zapada, koja je nastala za vrijeme ukrajinske krize, sada se može usredotočiti na Tursku. To se odlično uklapa u rusku strategiju da probije izolaciju Zapada koalicijom protiv „Islamske države“, a da pri tome ne promijeni opsadni mentalitet Kremlja koji je potreban za očuvanje vlasti. Kremlj dodatno sije razdor u redovima NATO-a, jer su se poslije napada u Parizu prije svega Francuska i Turska različito postavile prema sirijskom pitanju.
Na kraju krajeva, ne smije se zaboraviti da je rusko-tursko prijateljstvo posljednjih godina bilo povijesna anomalija. Snažno geopolitičko suparništvo je stotinama godina obilježavalo rusko-osmanlijske odnose. Stoga bi trebalo očekivati da najnovije pogoršanje odnosa Rusije i Turske bude povratak na normalno stanje i da će ono potrajati.