Raj za perače novca

Njemački pravosudni organi u protekloj su godini primili oko 13.000 prijava zbog sumnje u pranje novca. U svakom drugom slučaju se ispostavilo da je sumnja bila opravdana. To je najveći broj slučajeva od 1993. godine, kada je na snagu stupio Zakon o pranju novca. Njime se banke obvezalo da Saveznoj ustanovi za financijski nadzor javi kad god se na neki do tada neupadljivi bankovni račun odjednom uplati poveća svota novca.

U izvještaju koji je Savezni ured za kriminalistiku (Bundeskriminalamt) objavio ovoga tjedna u oči upadaju posebice uplate iz Italije, Rusije, Ukrajine i Bjelorusije. Izvještaj otkriva i da se za pranje novca, uz račune trgovaca nekretninama, vlasnika restorana, kladionica i kockarnica, sve češće koriste i računi običnih građana.

Netransparentni tokovi novca

"Prilike su u Njemačkoj na žalost još uvijek povoljne za pranje novca", kaže Gerhard Schick. On se ovom temom bavi kao zastupnik stranke Zeleni u njemačkom parlamentu i kao član Odbora za financije. "Još uvijek nije razvijena svijest o dimenzijama pranja novca", dodaje on u intervjuu za Deutsche Welle.

"Mnogi poslovi s područja trgovine i robne razmjene su sve netransparentniji", priznaje i predsjednik Bundeskriminalamta Jörg Ziercke. Kontrole se moraju pojačati, predlaže on. To je doista nužno, slažu se i stručnjaci iz Organizacije za suradnju i razvoj (OECD) i Europske komisije u Bruxellesu. Obje institucije predbacuju Njemačkoj da premalo čini u borbi protiv pranja novca.

Kritike iz Bruxellesa

U Njemačkoj se procjenjuje da se godišnje oko 50-60 milijardi eura zarađenih od ucjena, trgovine drogom ili krijumčarenjem oružja "upumpa" u legalni novčani krvotok. Nadležne službe jedva da zaplijene i 1 posto te svote, žali se Savezno udruženje kriminalističke policije. U bankovnom sektoru još se koliko-toliko može zajamčiti kazneno gonjenje, ali u puno drugih branši bi se moralo uvesti pravilo da država nadzire i kontrolira tok novca. A za to nema političke volje, smatra kriminalist Sebastian Fiedler.

Zbog oklijevanja savezne vlade, Europska je komisija pokrenula postupak tijekom kojeg se želi istražiti krši li Njemačka važeće ugovore EU-a. Glavni argument: nesankcioniranjem pranja novca omogućava se i nekontrolirano financiranje terorizma. Po službenim podacima, druge zemlje doista puno strože istražuju ilegalne aktivnosti i bilježe čak četiri do dvadeset puta više otkrivenih kaznenih djela.

Kadrovski problemi

Odbor za financije u Bundestagu nakon kritika iz Bruxellesa se ozbiljnije pozabavio temom pranja novca. Zakon je u nekim točkama korigiran i poboljšan. "No još uvijek nema strategije za borbu protiv pranja novca", žali se zastupnik Gerhard Schick. Naveći je problem premalo stručnog osoblja.

Istražitelji tvrde da su metode kriminalaca sve rafiniranije. Oni manipuliraju automate za igru na sreću - tako da dobici igrača formalno bivaju sve manji i manji. Ili na internetu nude ilegalne igre. Procjenjuje se da tako ostvare godišnji promet od 120 milijuna eura. Jedna od omiljenijih metoda je legalizacija ilegalnog novca preko stečajnih postupaka. Među firmama se ne razmjenjuju samo gospodarska dobra, već i usluge koje je jako teško kontrolirati. Novac se pere i preko trgovine certifikatima za emisiju ugljičnog dioksida.

Dodatni je problem da se kriminalno stečenu imovinu jednostavno prebacuje na treće osobe. I tako se sprječava da državni organi zaplijene novac. U 2010. godini njemački su istražitelji samo u 150 slučajeva (od ukupno 600 istražnih postupaka) uspjeli zaplijeniti ilegalni novac. U Njemačkoj se očito jako dobro može zametnuti trag novca.

Sudeći po rezultatima jedne studije provedene u 70 država, Njemačka je jedan od najvećih "sivih" financijskih centara. U Njemačkoj je stanje gore nego u Švicarskoj, na Kajmanskim otocima, u Luxemburgu ili na otoku Jersey.