Rasizam i nacionalizam u balkanskom nogometu
29. ožujka 2019
Nije to bilo ništa novo za Dannyja Rosea i Raheema Sterlinga, dvojicu tamnoputih nogometaša, tijekom nedavne utakmice reprezentacija Crne Gore i Engleske u Podgorici. Još tijekom utakmice engleske reprezentacije protiv Srbije u Kruševcu 2012. obojica su bila vrijeđana na ovaj način. Rose, koji je tada imao 22 godine, zaradio je crveni karton zato što je, ljut zbog reakcije publike, šutnuo loptu na tribine. Sterling, tada 17-godišnjak, bio je rezervni igrač.
"Stvarno je sramota da dođeš negdje gdje te onda podsjete na to koje si boje kože i kako izgledaš", kazao je Strerling koji je postigao peti pogodak za Engelsku (5:1) što je bio konačni rezultat protiv Crne Gore. "Ja znam koje sam boje kože. Sramota je da je pojedincima to cool praviti viceve na tvoj račun."
Problem se ili poriče ili umanjuje
Nakon raspada bivše Jugoslavije rasizam se proširio u nogometnom svijetu na Balkanu. Samo nekoliko mjeseci prije nego što su Rose i Sterling doživjeli što su doživjeli 2012. u Srbiji, hrvatski navijači su u Poljskoj tijekom utakmice na Europskom prvenstvu bacali banane u smjeru talijanskog reprezentativca Marija Balotellija. Brazilac Everton Luiz, koji je igrao za beogradski Partizan, 2017. je plačući napustio teren nakon što je svih 90 minuta konstantno trpio rasističke uvrede od navijača nogometnog kluba Rad. Trener Partizana Marko Nikolić se svojevremeno žalio kako su ovakvi incidenti "normalni u srpskom nogometu". Ali, ovakve izjave su rijetkost. Jer, mnogo češće se događa da političari, dužnosnici i navijači balkanskih država ili poriču ili umanjuju incidente u nogometu.
"Oni ne shvaćaju kako ih netko može optužiti za rasizam, kada u svom društvu skoro da nemaju različite rase", objašnjava Damir Pilić nekadašnji navijač splitskog Hajduka u razgovoru za DW. "Kada izgubite od jakog protivnika, to vidite kao sredstvo da ponizite protivnika koji je vas ponizio. Ali, ako ih nakon utakmice pitate, jesu li rasisti reći će da nisu." Pilić kaže da iz zapadnog ugla to zvuči paradoksalno. "Ali, kada je riječ o rasizmu na Balkanu, mnogi ljudi su u duhovnom smislu još u osnovnoj školi. Mi skoro da nemamo ljude crne boje puti u regiji. Ljudi jednostavno ne razumiju koliko takvo ponašanje ima dalekosežne posljedice."
Nacionalizam završava u rasizmu
Pilić je okrenuo leđa Hajdukovoj ultra-sceni, zbog fašističkih tendencija navijača. On danas piše o nogometu u Hrvatskoj i drugim balkanskim zemljama. Rasizam je produžetak nacionalizma u regiji, kaže Pilić. Na igrače tamne boje puti se jednostavno gleda kao na "drugačije", isto kao i na igrače drugih nacionalnosti. "Nacionalizam je još uvijek ogorman problem u nekadašnjoj Jugoslaviji", smatra Pilić. "Često čujete pogrdne pjesme o igračima, jer su Srbi, Hrvati ili Bošnjaci, ili ako ne pripadaju naciji navijača. Ali, u svakodnevici rasizam je rijetka pojava, jer jednostavno nema mnogo drugih rasa."
Ni novinar Igor Lasić nije bio iznenađen ispadima u Crnoj Gori. Navijači tamnopute igrače vide kao "privremene mete", kaže Lasić. Oni svoje frustracije, koje potječu od njihovih društvenih problema, a koji su posljedica rata i ekonomske krize, isprazne na protivničkom timu. "Često su to mladi ljudi bez posla, izmanipulirani nacionalsitičkim političkim strankama", kaže Lasić za DW. "To je posebna situacija, a 80-ih godina je to bio sporedni problem. Ali, to je od rata na ovamo luđački eskaliralo."
"Nisam optimist"
Nekadašnji navijač Damir Pilić ukazuje na to da je u Hrvatskoj prethodnih godina učinjeno mnogo napora da se poboljša građanski odgoj u školama. Liberalne stranke su, međutim, naišle na snažno protivljenje vlade i crkve. "Kompletan društveni stav se mora promijeniti", kaže Pilić. "Mi bismo morali učiniti korak nazad, dalje od nacionalizma u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Ali, od raspada Jugoslavije on je duboko ukorijenjen u našoj kulturi, tako da nisam optimist."